ČAK 60 GODINA RESTORANA VIKING NA LIMU Bračni par Matošević od skromnih početaka do zaslužene mirovine

IstraIN

6 Svibanj 2024 I 06:19

ČAK 60 GODINA RESTORANA VIKING NA LIMU Bračni par Matošević od skromnih početaka do zaslužene mirovine

Poznati restoran 'Viking' u Limskom zaljevu proslavio je 28. travnja svoj 60. rođendan!

Prije šest desetljeća, obitelj Matošević odlučila je otvoriti restoran u Limskom zaljevu, unatoč tad velikim izazovima i nedostatku resursa.

Sada supružnici Marčela i Alfio, nekoć glavna kuharica i nabavljač, žive pored restorana i daju savjete mlađima, uživajući u zasluženoj mirovini.

Naime, posao su nasljedili sin i njegova žena, a i unuci vrijedno rade!

No, poslovno-životna idila na Limu ipak nije oduvijek bila tako laka.

viber_slika_2024-05-05_10-30-07-387.jpg

Kako ste se prije 60 godina uopće odlučili otvoriti restoran ovdje na Limu?

"Tada je bilo malo teže otvoriti restoran, a kamoli se na tako nešto odlučiti. Radila sam na Limu u Cromarisu. Moj suprug je živio ovdje pa smo se ovdje sreli, vjenčali i osnovali obitelj.

Ubrzo sam shvatila kako ovdje nećemo moći živjeti jer na Limu nije bilo ničega, samo mi i još jedna obitelj.

I baš kad sam se dvoumila otići, moj je svekar došao na ideju da provjerimo mogućnost otvaranja gostionice ovdje.

viber_slika_2024-05-05_10-30-08-702.jpg

Zatim je moj suprug Alifio jednog dana otišao u bivšu Općinu Rovinj da se raspita možemo li otvoriti restoran, a rekli su mu da bi to bilo poželjno i da ga možemo otvoriti već sutra ako to želimo.

Kad je došao kući, rekao je da ćemo otvoriti restoran i da ja ostajem ovdje i ne idem nigdje te je na taj način zapravo sve i započelo", poručila je Marčela.

viber_slika_2024-05-05_10-30-09-256.jpg

Na koji ste način krenuli u posao i kako je to bilo prije 60 godina?

"Na samom smo početku postavili četiri stola i napravili mali šank, kojeg nam je izradio lokalni stolar te smo tako i započeli naš posao.

Imala sam tada 22 godine i očekivala sam dijete, ali ipak su me imenovali za šeficu kuhinje, a muž je svako jutro donosio svježe namirnice kako bi radili samo najbolja jela za naše goste. Sve smo nabavljali od lokalnih proizvođača najčešće u Puli i Medulinu.

viber_slika_2024-05-05_10-30-08-429.jpg

Nakon nabavke namirnica suprug je uvijek pomogao u svim ostalim poslovima koji su se trebali odraditi, od kuhinje, do konobarenja.

Bilo je izazovno balansirati posao i očekivanje djeteta, razmišljala sam o odustajanju, ali na kraju smo odlučili nastaviti, unatoč svim preprekama koje su se na našem putu našle.

Postepeno, svake zime smo uzimali malo vremena za odmor i proširili bismo i uvijek unaprijedili nešto novo.

SLIKAKAAAA.jpg

U to vrijeme nije bilo dovoljno radne snage i resursa, no, unatoč tome, nastavili smo naprijed i došli smo do trenutka kada smo imali puno prostora koji je ovdje prisutan i danas.

Ranije smo ovdje imali i pet, šest soba, a s obzirom na našu namjeru da u to vrijeme kupimo stan za koji nismo znali gdje, odlučili smo zatvoriti te sobe i pretvoriti ih u stan, koji je dan danas velik, zajedno s ovim restoranom!”, rekla je Marčela.

Dodala je i kako se posao zadržao u obitelji na što ie izrazito ponosna.

SLIKAKAKAKAK.jpg

“Prije 25 godina otišla sam u mirovinu i posao prepustila sinovima.

Najprije je restoran vodio naš stariji sin, ali ne zadugo jer se on u ovom poslu nije snašao. Zatim je sve preuzeo naš mlađi sin, koji i danas uspješno vodi restoran, a u tome mu pomaže njegova žena koja svaki dan ispeče svježi kruh koji se na kraju nudi gostima. Sve što nudimo je iz domaće proizvodnje, kolači, tijesto, pašta…

U zadnje vrijeme želi u sklopu restorana napraviti i sobe, ali još uvijek ne može dobiti građevinsku dozvolu kako bi se to realiziralo. To bi bilo odlično, jer dok smo i mi sami imali sobe u zimi bi nam dolazili lovci iz Italije za vrijeme lovne sezone pa bi onda i u tim zimskim mjesecima bilo posla”, poručila je Marčela.

SLIKAOUUUYESAAA.jpg

Osim toga, podijelila je s nama svoje najljepše sjećanje na vrijeme kada su tek bili početci obiteljskog biznisa.

"Najviše sam voljela biti u kuhinji, za to sam se i školovala. Nije baš lako biti ugostitelj, potrebno je biti pristojan, dobar radnik i sve što s tom profesijom ide, ali ja sam baš to najviše voljela.

Uvijek sam gledala da naši gosti budu zadovoljni i da nam se zadovoljni vrate", poručila je Marčela.

Danas, nakon 60 godina, restoran i dalje uspješno posluje, vraćaju im se stari gosti, ali dolaze i oni novi, koji su kako kažu Marčela i Alifio vrlo zadovoljni nakon posjete njihovog restorana!

SSSSSSSSSSSSSSS.jpg

viber_slika_2024-05-05_10-30-15-269.jpg

Ostavite komentar