Pjevačica i jahačica Nina Fakin iz Pazina: Konji uvijek prvi čuju moju pjesmu!

Nina Fakin 23-godišnja je ambiciozna djevojka iz Pazina, koja osim što ima glazbenu karijeru i u travnju je predstavlja novu pjesmu, obradu poznate pjesme "Prazno tijelo" Parnog valjka, jedna je i od najboljih hrvatskih jahačica.

Naime, njena ljubav prema konjima rodila je u Rovinju, u Konjičkom klubu Sv. Eufemija, gdje se sa samo pet godina počela baviti terapijskim jahanjem.

“Kroz stvaranje odnosa s konjem, i kada sam shvatila kakve su to životinje, rodila se želja za daljnjim bavljenjem s konjima, a sada mi je san postati trener za terapijsko jahanje”, rekla nam je ova mlada djevojka.

Zanimljivo je da je u ovih 18 godina koliko jaše konje imala samo jednu ozljedu, i to ne od strane svog konja.

“Kada sam bila na Državnom natjecanju, drugi konj me u zadnjem krugu udario u nogu. Padala jesam, ali uvijek se kaže da postaneš pravi jahač tek kada padneš tri puta s konja!”, kaže nasmijana Nina.

Zašto su konji posebni, što bi rekla nekome tko razmišlja da se počne baviti jahanjem, ali se možda malo boji jer su to ipak velike životinje?

Jesu, konji su veliki i stvarno im treba pristupiti s nekim strahopoštovanjem i tako izgraditi odnos s njima. Konji su izuzetno empatične životinje, osjećaju svaku emociju, neki kažu da čak osjećaju otkucaje srca onoga tko ga jaše.

I to je sigurno istina jer ako si ti nervozan, i konj će biti. No, prilikom jahanja otkucaji se znaju izjednačiti. To je jedna sinergija konja i jahača i to je nešto predivno.

Bavljenje konjima nosi mnoge benefite, od zdravstvenih prednosti i za fizičko i za psihičko zdravlje do izgradnje karaktera i osobe kao takve.

Imaš li u Pazinu svoje konje? Što si sve s njima postigla?

Tako je, imam dva konja. Imala sam ih tri, no kako sam sada na relaciji Zagreb-Istra, malo sam morala smanjiti broj.

Prvi mi se konj zvao Tornado, drugi s kojim sam najviše toga postigla je Kuhaylan Zaid Sauron, a treći je El Malik. Sauron je punoljetan ove godine, a Malik ima 12 godina. Konji u prosjeku žive 30 godina.

Sa svoja oba arapa sam se prije natjecala u disciplini daljinskog jahanja, svojedobno sam bila i reprezentativka, a 2019. godine sam predstavljala Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu za mlade jahače u Italiji. U jednom trenutku sezone u ukupnom poretku FEI kombinacije konja i jahača smo bili deveti u svijetu.

To mi je možda najveće postignuće što se tiče neke internacionalne razine, a s mladim konjem sam bila i državna prvakinja.

Jesi li ikada spajala glazbu i jahanje, zapjevaš li ponekad na konju?

Da, moji konji su uvijek prvi čuli moju pjesmu! Izazovno je pjevati na konju, imati kondicije i kontrolirati dah.

Jedne godine na Melodijama Istre i Kvarnera sam izvodila pjesmu “Galop”, gdje sam spojila te dvije svoje ljubavi. Za pjesmu “Sreća do neba” smo snimali spot na Brijunima, a doveli smo i mog konja kojeg sam jahala pa je tako i on u spotu.

To je jako lijepa priča jer je u spotu sudjelovala skoro cijela moja obitelj.

Baviš li se i sada s konjima i koji su ti planovi za budućnost?

Jahanje sam sada malo stavila po strani, ali studiram dva fakulteta od kojih je jedan Kineziologija, a to je stručni studij za trenera konjičkog sporta.

Sada sam se malo preorijentirala kako bi jednog dana mogla imati svoj Konjički klub, tako da su konji sad samo malo na pauzi, definitivno nisam završila sa svojoj jahačkom karijerom!

Cilj mi je imati udrugu koja se bavi terapijskim jahanjem i aktivnostima s konjima. Terapijsko jahanje je namijenjeno za sve one koji imaju problema s anatomijom tijela, mišićima, ali i za djecu sa spektrom autizma ili bilo kojim drugim poteškoćama.

Kao mala sam imala sam uvećani mišić na leđima, nisu točno znali što je u pitanju, a moje zdravstveno stanje sada ne bi bilo ovakvo da nisam tako rano krenula jahati.

Želim iskazati zahvalnost konjima s obzirom na to koliko su oni meni pomogli i pomoći nekome drugome.

Ostavite komentar