'PAO MI JE ŠEĆER' Puležanka Lucija Prpić priprema ukusne slastice za dijabetičare i sama boluje od šećerne bolesti

Hrabra mlada Puležanka Lucija Prpić tek je prije nekoliko godina saznala da boluje od dijabetesa, a onda je krenula njena priča.

Naime, krenula je eksperimentirati sa slasticama koje toliko voli i otvorila blog simpatičnog naziva "Pao mi je šećer".

Nedavno je i osvojila titulu Gastro zvijezde, iako je samouka slastičarka. Tim smo povodom porazgovarali s Lucijom, i otkrili nešto više o ovoj zanimljivoj mladoj ženi.

Za početak nam recite nešto općenito o Vama, koliko imate godina i kada ste saznali da imate dijabetes, kako je ta činjenica utjecala na Vas?

Moje ime je Lucija Prpić, imam 29 godina i trenutno živim u Puli. Samouka sam slastičarka specijalizirana za izradu slastica koje su prilagođene za dijabetičare. S obzirom na posao koji radim i da većinu dana provedem sjedeći za laptopom; smišljanje, isprobavanje, a na kraju i izrada samih slastica za mene je antistres terapija, a ujedno i odmor od ekrana i svakodnevnice.

Zaljubljenica sam u lijepu keramiku, a pogotovo u šalice kojih sad već imam i previše. Volim putovati, provoditi vrijeme u prirodi.

Službena dijagnoza postoji od kolovoza 2020. godine, a slutnja i pretpostavka da nešto nije u redu od početka te iste godine. Ja sam bila školski primjer kulminacije bolesti s tipičnim simptomima koje viđate na posterima u liječničkim čekaonicama. Od čestog mokrenja, konstantnog osjećaja žeđi, velikog gubitka kilograma, stalne želje za slatkim i pojačanim apetitom te naglim pogoršanjem vida.

Kako je 2020. godina, godina početka pandemije, kaosa u zdravstvu, ali i u svijetu, moji simptomi su nekako pali u drugi plan i stalno sam mislila to je samo prolazno, riješit će se. Stanje se pogoršalo i na kraju sredinom kolovoza hitno sam hospitalizirana gdje u bolnicu dolazim sa nemjerljivim šećerom, 10 kilograma lakša i mišlju da ovo od sada pa nadalje je moj novi i drugačiji život od onog kojeg sam poznavala.

Gledajući sad s odmakom na cijelu situaciju, shvaćam koliko sam tada bila u strahu, u stanju šoka i nevjerici da se baš to meni događa. Na van to nije tako izgledalo, ne izgleda ni danas iako ima dana kada i dalje ne razumijem što mi tijelo govori i što je krivo.

Danas je to rijetkost, ali na početku ste bačeni u vrtlog informacija s kojim se ne znate nositi i sortirati ih. Međutim vrlo brzo shvatite da iz cijele situacije nema izlaza i da što prije posložite glavu bit će lakše. Već u bolnici krenula sam istraživati o dijabetičkim pomagalima, čitala iskustva ljudi, istraživala različite udruge i došla do spoznaje da koliko god je teško, nisam u ovome sama.

Od kuda je došla ideja za blogom pao.mi.je.secer i na koji su način zapravo Vaše slastice prilagođene dijabetičarima?

Cijela priča krenula je iz čiste potrebe da zadovoljim svoju želju za slatkim, a da na kraju ne pojedem nešto što će moj šećer dignuti u nebesa i dovesti me do toga da mi nije dobro. Isprobavala sam, učila i istraživala o različitim zamjenama i proizvodima koji bi se mogli koristiti u izradi ovakvih slastica.

I tako malo po malo, sve sam više ulazila u svijet slastičarstva i u jednom trenutku zaljubila se u cijeli proces. Kako sam sve više pekla, na nagovor svojih bližnjih odlučila sam pokrenuti blog kako bi sve svoje spoznaje i znanje mogla podijeliti i sa drugima koji se nalaze u istoj situaciji.

Da bi slastica bila prilagođena za jednog dijabetičara za početak moramo zamijeniti bijeli stolni šećer ili saharozu. Ja za izradu koristim zaslađivače i to ponajviše alkoholne šećere (ksilitol, eritritol). Zatim je važno zamijeniti i bijelo pšenično brašno, a sad ovisno o kojoj vrsti tijesta se radi, zamjena može biti bademovo brašno te različita integralna brašna.

I za kraj je bitno da sve proizvode koji u sebi imaju dodani šećer, a potrebe za njim nema, zamijenimo verzijom bez dodanog šećera ili verzijom koja je zaslađena zaslađivačem. 

Čime se bavite, a kada i kako je slastičarstvo postalo Vaš hobi?

Slastičarstvo još uvijek nije moj posao, ali to svakako je u planu za bližu budućnost. Radim u obiteljskoj građevinskoj firmi, ali sam trenutno u procesu prekvalifikacije za slastičara sa željom daljnjeg usavršavanja u određenim tipovima slastica.

Slastičarstvo prije dijabetesa nije bilo moje polje zanimacije, niti sam sa istim imala previše iskustva. Ali to valjda tako u životu bude, kad se nečemu najmanje nadaš, onda te to na kraju i dočeka. Iz potrebe krenula sam na ovo putovanje, putem se zaljubila u proces i sad se nadam da ću tim putem i nastaviti. 

Što biste poručili osobama koje su nedavno saznale da boluju od dijabetesa, a vole slatko kao i Vi, kako se s time nositi?

Bez uljepšavanja i pogleda kroz ružičaste naočale, istina je da svaka dijagnoza, a osobito dijagnoza kronične bolesti za sobom nosi niz promjena i prilagodbi koje zasigurno nisu jednostavne i lagane. Međutim, danas je medicina, ali i tehnologija toliko napredovala da život uz dijabetes može biti kvalitetan, ukoliko ste disciplinirani i odgovorni prema sebi samima.

Dijagnoza nije kraj, dijagnoza je novi početak kojeg je najbolje što brže prigrliti jer nažalost iz te kože ne možemo. Danas svaki veći grad ima društvo dijabetičara, ali je i Internet zajednica jaka i razvijena pa nema potrebe da u nepoznati svijet dijabetesa ulazite sami i prolazite kroz probleme.

Često se na profilu i blogu provlači jedna rečenica i mislim da je idealna kao dobrodošlica za svaku nenadanu i ružnu situaciju. A ona glasi: „kad ti život servira limun, napravi limunadu, ali nađi alternativu da je zasladiš“.

Nađite ono što odgovara vašem tijelu, vašem načinu života i toga se držite. To je ključ za što kvalitetniji život uz kroničnu bolest. I svakako u trenucima kad se pojavi želja za slatkim mogu posjetiti blog jer tamo mogu pronaći preko stotinjak recepata za slastice koje mogu konzumirati bez grižnje savjesti uz šećere koji ostaju unutar granica.

Foto: Igor Soban/PIXSELL

Nedavno ste pobijedili na natjecanju Gastro zvijezda u kategoriji slastice, što to za Vas znači?

Zapravo ja sam se natjecala u kategoriji slastice, ali pobjedu u spomenutoj kategoriji odnio je moj kolega Josip Gavran, a ja sam na kraju postala pobjednica cjelokupnog natječaja. Natjecanje se sastojalo od četiri kategorije, a uz pobjednika svake kategorije (kojeg je birala publika), birao se i pobjednik cjelokupnog natječaja za godinu 2023.

U toj odluci osim publike ulogu je imao i žiri kojeg su sve redom činili poznati blogeri i gastro znalci sa hrvatske scene. Pobjeda je bila skroz neočekivana i zapravo trebao mi je koji trenutak da procesuiram što se dogodilo nakon proglašenja.

Vrlo sam kratko na blogerskoj gastro sceni pa nisam ni očekivala ovakav uspjeh tako brzo. A uz sve to, sadržaj koji kreiram i recepte koje dijelim su usko specijalizirani za manju skupinu ljudi što automatski sužava doseg vašeg rada. Na kraju drago mi je da je prepoznat rad i trud koji ulažem u cijeli projekt.

Pobjeda je otvorila brojna vrata na koja bi zasigurno puno duže čekala da natjecanja nije bilo, a uz sve to donijela i neka nova poznanstva iz gastro svijeta tako da na sve to gledam kao jedno pozitivno i lijepo iskustvo koje ću zasigurno dugo još pamtiti.

Foto: IG / pao.mi.je.secer

Ostavite komentar