Nacionalni dan darivanja organa: Hrvatska predvodnica humanosti koja mijenja sudbine

Hrvatski sabor donio je 2006. godine Odluku kojom je 26. svibnja proglašen Nacionalnim danom darivanja i presađivanja organa i tkiva, čije je obilježavanje prilika za javnu zahvalu darivateljima i njihovim obiteljima te iskaz solidarnosti i podrške svima koji čekaju na presađivanje organa.

U Hrvatskoj se mogućim darivateljem organa smatra svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila. Prema podacima mreže Eurotransplant, naša država je posljednjih 10 godina zemlja s najvećim brojem donora po glavi stanovnika u Europi, istaknuo je docent dr. Neven Tučar, zamjenik ravnatelja KBC-a Sestre Milosrdnice.

"Hrvatska je prepoznata po tom svijetu. Hrvatska je praktički u vrhu po broju darivanih organa i po broju transplantacija. Naš transplantacijski program je prepoznat kao dobro organiziran.

U sklopu tog transplantacijskog programa postoji odlična organizacija centara i međusobna komunikacija. Naravno liječnici su tu i sestre, medicinske sestre su užasno važne u tom dijelu tima, međutim svega toga ne bi bilo bez naših građana."

Uspješna transplantacija spašava živote i izuzetno pridonosi poboljšanju kakvoće života primatelja.

"Mi smo svi svjedoci koliko naši građani sudjeluju u svim tim dobrotvornim organizacijama, ne samo što se tiče transplantacije. Sjetimo se kad je trebalo prikupljati novce zbog liječenja u inozemstvu (...) ja bih rekao da su naši građani jako svjesni i imaju tu izuzetno naglašenu humanitarnu ljudsku notu. Ja mislim da je to važan razlog što imamo takve rezultate kakve imamo.", kaže Tučar.

Darivanje je nesebičan, plemenit i potpuno anoniman čin

Osobe koje poslije smrti ne žele darovati organe i tkiva trebaju popuniti Izjavu o nedarivanju kod izabranog liječnika obiteljske medicine, koje se upisuju u registar nedarivatelja pri Ministarstvu zdravstva.

‘‘U Republici Hrvatskoj postoji zakon pretpostavljenog pristanka, što znači da smo mi svi a priori potencijalni darivatelji osim ako se za života odlučimo da to ne želimo. U Hrvatskoj postoji samo registar ne darivatelja, međutim uvijek u tim teškim trenucima kada se dogodi ovakva teška situacija i kada se dokaže moždana smrt uvijek se poštuje volja obitelji, odnosno volja pokojnika, ako se zna što je on želio", kaže magistra sestrinstva i koordinatorica za transplantaciju tkiva u KBC-u Sestre Milosrdnice, Danijela Rac.

Informiranje i senzibiliziranje javnosti o humanom činu darivanja i presađivanja organa i tkiva od iznimne je važnosti za svakoga čovjeka, jer se time spašava veliki broj ljudskih života. Novinari Media servisa razgovarali su s majkom Marijom čiji je sin Petar spasio nekoliko života.

"Ponosna sam i sad shvaćam i osviještena sam da smo dobro djelo napravili, i sebi korist i drugima jer moj život i moj Petar živi kroz druge ljude. Ponosna sam."

Marina Premužić, nacionalna transplantacijska koordinatorica pri Ministarstvu zdravstva, istaknula je kako su obitelji i donatora i primatelja upućeni u sve detalje procesa darivanja i presađivanja organa i tkiva. "Darivanje je nesebičan, plemenit i potpuno anoniman čin", dodaje Premužić.

"Bolesnici koji primaju organe ne znaju čiji su organi i obitelji koji su darovali organe ne znaju kome će ti organi biti darovani. To je temeljni etički i moralni princip darivanja koje je potpuno dobrovoljno, neprofitno i potpuno plemenito.", zaključuje.