U Hrvatskoj 600 tisuća praznih stanova: država pokreće program priuštivog najma

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine uputilo je prijedlog Programa priuštivog najma na javno savjetovanje. Svi zainteresirani građani i stručnjaci svoje prijedloge, primjedbe i mišljenja mogu dostaviti putem portala eSavjetovanja do 20. rujna 2025.

Kako pojašnjava državni tajnik Željko Uhlir, Nacionalni plan stambene politike Republike Hrvatske do 2030. izrađivan je gotovo dvije godine, a temeljio se na detaljnim analizama tržišta i stanovanja.

„Od samostalnosti države nije izrađena ovakva sveobuhvatna analiza priuštivog stanovanja, niti se jedna vlada ozbiljno uhvatila u koštac s tim problemom“, istaknuo je Uhlir na HRT-u.

Što znači priuštivo stanovanje?

Uhlir pojašnjava da je priuštivo stanovanje ono kod kojeg ukupni troškovi stanovanja – uključujući otplatu kredita, režije, održavanje ili najamninu – ne prelaze 30 posto kućnog prihoda.

Zakon o priuštivom stanovanju ima tri glavna cilja i devet mjera, s ukupno 15 koraka za izgradnju sustava priuštivog stanovanja u Hrvatskoj. U sklopu toga mijenjaju se zakoni o najmu stanova i POS-u, a uvodi se i novi Zakon o priuštivom stanovanju s oko 105 članaka koji omogućuje djelovanje neprofitnim stambenim zadrugama.

Aktivacija praznih stanova

Jedan od ciljeva programa je aktivirati postojeće prazne stambene jedinice, kojih u Hrvatskoj ima oko 600 tisuća, uključujući 58 tisuća u Zagrebu. Drugi cilj je omogućiti građanima koji ne mogu sami riješiti stambeno pitanje da koriste ove stanove putem priuštivog najma.

Stanovi se mogu uključiti u program samo ako su prazni najmanje dvije godine, kako bi se spriječilo izbacivanje postojećih najmoprimaca. Vlasnici stanova sklapat će obvezno-pravne ugovore s APN-om, koji preuzima svu pravnu odgovornost prema najmoprimcu, a vlasnik nema direktan kontakt s korisnikom stana.

Uhlir naglašava da se 600 tisuća praznih stanova uglavnom ne iznajmljuje zbog pravne nesigurnosti i niskih najamnina, a program priuštivog najma nudi rješenje za oba problema.

„Naša analiza pokazuje da maksimalni trošak stanovanja za korisnike programa ne smije prelaziti 30 posto kućnog prihoda, čime se želi osigurati stvarna priuštivost stanovanja za građane“, poručio je Uhlir.