Vlč. Bernard Jurjević: Blagdan Svih svetih nije dan tuge, nego dan svjetla, ljubavi i nade!

Vjernici danas obilježavaju blagdan Svih svetih, dan kada se slave svi sveci: oni sveci i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i oni koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života.

Iako se na blagdan Svih svetih odlazi na posljednja počivališta najmilijih, to bi se zapravo trebalo raditi dan kasnije, na Dušni dan. Dakle, blagdan Svih svetih uopće ne bi trebao biti tužan blagdan - potvrdio nam je to vlč. Bernard Jurjević.

''Danas, na svetkovinu Svih Svetih, Crkva je na putu životne borbe. Slavimo one koji se već nalaze u trijumfu, u konačnoj nebeskoj slavi. Nemoguće je slaviti svakog pojedinog sveca odvojeno; jednom Svetkovinom častimo sve svete, kako to lijepo izražava i molitva današnje svetkovine.

Njihovo je mnoštvo veliko, što potvrđuje i sveti Ivan u svom Otkrivenju kada kaže: „Vidjeh, evo, velikog mnoštva što ga nitko ne može izbrojiti.“

U tom mnoštvu nalaze se i mnogi sinovi i kćeri našega naroda, među njima, vjerujemo, i naš blaženi Miroslav Bulešić te blaženi Bonifacio. Gospodin je u svom govoru na Gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo siromašnima u duhu, krotkima, onima koji gladuju i žeđuju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti koji su progonjeni zbog pravde, te tolikima potlačenima, obezpravljenima i oklevetanima.

Svemoćno javno mnijenje, koje ovdje čini toliko nepravdi, s onu stranu groba bit će osuđeno i raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda biti vraćeni za vječnost. Svi koji vjeruju u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo triumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, mogu se radovati konačnom trijumfu dobra nad zlim.

Foto: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Podrijetlo svetkovine Svih Svetih valja tražiti na Istoku. Već u četvrtom stoljeću u Antiohiji se slavio blagdan Svih Svetih mučenika, na prvu nedjelju nakon Duhova. U šestom stoljeću isti blagdan uveden je u Rim, a sto godina kasnije papa Bonifacije IV. postavio ga je na 13. svibnja, na dan kada je poganski hram Panteon, posvećen svim bogovima poganskih naroda, pretvoren u crkvu u čast Bogorodici i svim svetim mučenicima. Tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv Santa Maria ad Martyres – crkva Svete Marije i svetih mučenika.

Panteon je poznat kao vrlo originalna građevina s otvorenom kupolom kroz koju silazi svjetlo. Na Svetkovinu Svih Svetih možemo razmišljati kako svjetlo kroz taj otvor ulazi u crkvu; kad bi padala kiša, voda ne bi ulazila, ali svjetlo ulazi – i to svjetlo simbolizira Duha Svetoga. Svetkovina Svih Svetih jednako je popularna i u Istočnoj i u Zapadnoj Crkvi. U 13. stoljeću blagdan je prebačen na današnji datum kako bi, na neki način, spojio kraj hladnog razdoblja i prijelaz u toplinu Božje ljubavi'', poručio je Jurjević.

Sveti među nama: podsjetnik na ljubav i vječnost

''U psalmima proroka stoji: „Bog čini čudesne stvari u svojim svetima.“ Svi sveti nisu samo oni koji su službeno proglašeni. Ova svetkovina nas poziva da gledajući blaženstva, koja se čitaju upravo za ovu svetkovinu, razmišljamo o krotkosti i o budućnosti. Govorimo o budućnosti, ali ona je dio povijesti koja se uvijek iznova nastavlja.

Svetac, koliko god morao biti različit od svojih suvremenika, reproducira bitne crte svetosti iz blaženstava: bit će siromašan, ponizan, slijedit će put blaženstava, neće proklinjati ni laskati, nego će jednostavno ljubiti. Evanđelje će uzeti doslovno, sa svom njegovom strogosti i pozivom.

Sveti nisu samo oni službeno proglašeni svetima, nego i naši dragi pokojnici koji su utkali svoju toplinu, ljubav i požrtvovnost u naše živote. Odlazimo na grobove naših prijatelja, sigurno s tugom jer više nisu s nama u fizičkom smislu, ali vjerujemo da su s nama u duhovnom smislu. Naš odlazak na njihove grobove podsjeća nas na prolaznost života i potiče nas da iskoristimo svaki trenutak za ljubav, dobrotu i podršku – da budemo ljudi.

Vjerujemo da su naši dragi pokojni, upravo zbog svoje dobrote, zaslužili život vječni. No život vječni nije samo postojanje s one strane, u Kraljevstvu nebeskom, nego i živjeti vrijednosti Kristove ljubavi u našim međusobnim odnosima. Svaka naša misao i djelo trebaju biti promišljeni, uključujući propuste, misli i djela – i to nas uvijek poziva na obraćenje i na kvalitetu ljubavi na koju nas Krist neprestano poziva.

IstraIN

Ova svetkovina povezana je i sa Spomenom svih mrtvih, danom kada se sjećamo naših pokojnika. Ta dva blagdana su međusobno prožeta. Nije pogrešno da jedan i drugi dan odlazimo na grobove i palimo svijeće.

Vjerujemo da su naši dragi pokojni baštinici života vječnog. Upaljene svijeće simbol su vječnosti, simbol vatre i naše ljubavi koja i dalje gori, ali i simbol života, koji poput svijeće ima svoj tijek. Svijeća je znak ljepote života koji su živjeli naši prijatelji, ali i znak zahvalnosti i ljubavi koju nosimo u sebi. Tu su i naše molitve – molitve za duše naših dragih pokojnika, ali i zahvale za sva dobra i djela ljubavi koja su učinili u našem životu.

Neka nas Svetkovina Svih Svetih i Dušni dan ohrabre i potaknu na ljubav koja nikada ne umire. Vjerujemo da nas ljubav naših pokojnika nadahnjuje i u svakodnevnom životu.

Kao što molimo: „Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetli njima,“ tako se i naši dragi pokojni odmaraju u Božjem miru, a mi pronalazimo unutarnje smirenje i ohrabrenje za djela ljubavi, na koja nas uvijek podsjeća odlazak na grobove naših najmilijih'', poručio je Jurjević.