Sedam desetljeća maski i običaja — Seljanske maškare čuvaju najstariju tradiciju u Istri!

U Rovinjskom Selu karneval nikada nije bio samo vrijeme maski i zabave — on je dio kolektivnog pamćenja mjesta, običaj koji se prenosio generacijama i koji je preživio zabrane, ratove i društvene promjene. 

Karneval se razvio iz rimskih bakanalija, ali je utemeljen i na magijskom vjerovanju u izgon zlih sila i protjerivanje zime. U vrijeme Mletačke republike, kada je formirano Rovinjsko Selo, značenje Karnevala se često očituje i kao društvena kritika. 

Prema narodnim predajama povijest maškara u Rovinjskom Selu je jako duga, a vjerojatno je taj običaj preuzet iz venetskih koji su se gajili u obalnom području Istre sa većinskim talijanskim stanovništvom.

U maškare se je odlazilo i u vrijeme Austro-Ugarske, sve do Prvog svjetskog rata. Nakon što je Istra pala pod vlast Italije maškare su bile zabranjene. Talijanske vlasti su se bojale da bi istarski Hrvati pod maskama mogli izvoditi diverzije. 

Ipak, prema pričama starijih, Seljani bi se na pusni torak noću kriomice maskirali i u konspiraciji zabavljali uz supu i kobasice oko ognjišta. Običaji su oživljeni nakon Drugog svjetskog rata. U maškare se odlazilo u manjim grupama po pojedinim dijelovima Sela. 

Glavni lik maškara je bio mitski Vorko z jame kojim su stariji plašili djecu da se za ispaše stoke ne bi približavali jamama. Prema pričama Vorko je boravio u jami sa vilama, kojima bi probio tijelo onoga tko bi se približio.

U maškarama Vorko se prikazivao u liku medvjeda, koji je, da na bi pobjegao, bio vezan na lancu. Vorko bi se u krznu sačuvanog od ovčje koža sa dlakom bacao ženama pod noge, a ove bi bježale od njega kao od vraga. U stara vremena bi u vrijeme Pusta obično pao snijeg, pa se Vorko na radost djece bacao u snježne zapuhe.

Seljanske maškare

Prva povorka od kuće do kuće krenula 1956.

Na ideju Pjera Pokrajca Katine maškarane skupine su se 1956. udružile i krenule u zajednički obilazak Sela od kuće do kuće. Pjero Katina ili Batica, kako su ga također zvali zbog sklonosti izradi penisa iz različitih materijala, oko sebe je okupio grupu prijatelja i istomišljenika pa su tako neformalno nastale nadaleko poznate Seljanske maškare. 

Uz Pjera Katinu u prve maškarane povorke odlazili su Vitorio Iskra Keko, Đani Iskra i Guerino Šturman. Među veterane treba ubrojiti i Anđela Radovana Đela, koji je u maškare dolazio iz Njemačke, gdje je bio na privremenom radu.

Valja reći da su Seljanske maškare gotovo tri decenije starije od najpoznatijih organiziranih grupa u Buzetu i Labinu. Po porijeklu Seljani su bili poljodjelci i stočari, pa su njihove maškare ponajprije bile poznate po svom ruralnom stilu.

Odjeću su oblikovali od stare poderane seljačke robu i krzna životinja. Za lice su upotrebljavali pasibraze, ručno izrađene maske koje su se ukrašavale ptičjim perjem. 

Seljanske maškare

Udruga Seljanske maškare osnovana 2012. godine

Kao udruga Seljanske maškare su osnovane 2012. godine sa stotinjak članova. Od tada se počinju gajiti i tematske maškare, a u tome su se najviše istakle dame koje su se sve više uključivale u karnevalske ludosti. 

U maškare se svake godine uključuje sve više mladih, počevši od vrtićke dobi. Na ovaj način više nema straha da će se stare užance zatrti. Nastoje se sačuvati ustaljeni običaji.

Već tradicionalno se nakon Antonje postavlja Pust uz semafore na zapadnom ulazu u Selo.

Glavni dan Seljanskih maškara je utorak prije Čiste sride. U obilazak Rovinjskog Sela kreće se izjutra oko devet sati iz baze maškara sa stražnje strane Kulturnog doma. Kroz dan se obilaze seoska domaćinstva kojih je od nekadašnjih 200 sada preko 400. 

Seljanske maškare

U maškare se ide u utorak, a Pust se neuobičajeno, spaljuje na Čistu sridu

Mještani ih dočekuju velikodušno. U svakoj korti ili kući valja nešto poisti , popiti, zakantati i zaplesati. Maškare se obično darivaju kobasicama, jajima, vinom i slasticama.

Završnica povorke, kojoj se popodne, nakon škole priključuju učenici, je oko 19 sati na Pudarici. Uz vatromet tu posjetioce obično očekuje pokoje iznenađenje, a potom se laganim korakom i plesom kreće prama Doma kulture.

U velikoj sali počinje ples pod maskama, a najbolje maskirane pojedince, parove i grupe nagrađuje se bogatim nagradama. 

Za razliku od drugih mjesta završni dan maškara u Rovinjskom Selu pada u srijedu, za Pepelnicu.

Tog se dana u popodnevnim satima organizira pogreb Pusta, a pogrebna povorka pređe put od Doma kulture do Pudarice i natrag. Nakon kraće šantence Pust se spaljuje.

Za karmine maškare se časte fritajom od skupljenih kobasica i jaja. Obrok se obilno zalijeva vinom. Za Pepelnicu se prepričavaju događaji i već se daju prijedlozi za iduću zimu da bi se na vrijeme moglo početi pripremati svoju alegorijske kola.