Psihijatrica Katalinić: Ako dijete kaže da ne može spavati i da je tužno – shvatite ga ozbiljno!

Ove je srijede obilježen Dan ružičastih majica – Dan borbe protiv nasilja među djecom i mladima, s ciljem podizanja svijesti o problemu koji, kako upozoravaju stručnjaci, često ostaje skriven iza šutnje i srama.

Koliko vršnjačko nasilje može utjecati na mentalno zdravlje djece, koje posljedice može imati te kako ih prepoznati i pravodobno rješavati, pojasnila je Sanja Katalinić, dr. med., spec. psihijatrije iz Savjetovališta za dobro mentalno zdravlje djece i mladih u Opatiji.

''Nasilje među djecom i mladima velik je problem, osobito ako se o njemu ne govori. Kod mene često dolaze adolescenti koji roditeljima nisu rekli što im se događa u školi. Tada problem postaje znatno veći jer su djeca u tjeskobi i nepovjerenju prema odraslima. Ako djeca ne kažu što im se događa, mi im ne možemo pomoći'', istaknula je Katalinić.

Roditelji, naglašava, moraju obraćati pozornost na promjene u ponašanju djece – postaju li tužna, povučena i zatvorena, izbjegavaju li komunikaciju te se povlače u sobu čim dođu kući. Znak upozorenja može biti i gubitak interesa za aktivnosti koje su ih ranije veselile, poput sporta ili druženja.

''U težim slučajevima javlja se nesanica, a ona dodatno pogoršava svakodnevno funkcioniranje. Uspjeh u školi slabi, dijete se zatvara u sebe, kao da se ‘začahuri’, i teško se samo može izvući iz tog problema. Tu smo mi odrasli – prvenstveno roditelji – da osluškujemo. No važnu ulogu imaju i prosvjetni djelatnici koji mogu primijetiti da se dijete osamljuje ili da mu vršnjaci upućuju ružne riječi'', poručila je.

FB: Savjetovalište za dobro mentalno zdravlje djece i mladih Opatija

Problem dodatno otežava stigma vezana uz mentalno zdravlje.

''Često se kaže: ‘Ma proći će, svi smo to prošli’ ili ‘Nemoj dramatizirati’. Fizički problemi su vidljiviji pa se doživljavaju kao važniji, ali jednako je važno biti psihički stabilan i zdrav. Ako dijete kaže da je tužno, da ne može spavati, da osjeća nemir ili nagle promjene raspoloženja, to treba shvatiti ozbiljno'', upozorava Katalinić.

Dodaje kako djeca danas, zahvaljujući dostupnosti informacija, često sama prepoznaju simptome poput depresije ili anksioznosti. No ako pritom ne dobiju razumijevanje u obitelji, problem se, kaže, „stavlja pod tepih“, a dijete se dodatno povlači.

Na razvoj i posljedice nasilja snažno utječe i obiteljska atmosfera. Djeca koja odrastaju u okruženju obilježenom stresom, partnerskim ili financijskim problemima, mogu se osjećati zanemareno i nevidljivo. Takva povučena i osjetljiva djeca često postaju meta zadirkivanja, ismijavanja, ali i zloupotrebe mobitela i društvenih mreža.

Govoreći o ulozi tehnologije, Katalinić ističe kako zabrane same po sebi nisu rješenje.

''Ako roditelji svoje slobodno vrijeme kvalitetno provode s djecom – u prirodi, šetnjama i zajedničkim aktivnostima – problem s mobitelom u velikoj mjeri ne postoji. Dijete tada nema potrebu provoditi sate na uređaju. No roditelji moraju postaviti jasne granice i pratiti kako i koliko dijete koristi društvene mreže. Kontrola nije zabrana, nego briga i odgovornost'', zaključila je.

Dan ružičastih majica još je jednom podsjetio da borba protiv vršnjačkog nasilja ne traje samo jedan dan u godini, već zahtijeva stalnu pažnju roditelja, škole i cijele zajednice – jer posljedice šutnje mogu biti dugotrajne i ozbiljne.