Heroji u crvenom: Prošle godine u Istri čak 81.000 poziva – znate li kada (ne) zvati 194?

Nacionalni dan hitne medicinske službe u Hrvatskoj obilježava se 30. travnja, a proglasio ga je Hrvatski sabor 2013. godine na prijedlog Hrvatski zavod za hitnu medicinu.

Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o važnosti hitne pomoći, edukacija građana o pružanju prve pomoći te iskazivanje podrške djelatnicima koji rade u iznimno zahtjevnim i stresnim uvjetima.

Tim povodom razgovarali smo s ravnateljicom Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, Tatjanom Čemerikić, koja je pojasnila kako sustav funkcionira, s kakvim se izazovima susreću te što građani trebaju znati.

Govoreći o organizaciji i kapacitetima, Čemerikić ističe kako je sustav prilagođen specifičnostima Istre:

„Sustav hitne medicinske službe u Istarskoj županiji organiziran je kroz mrežu timova raspoređenih po ispostavama kako bi se osigurala ravnomjerna dostupnost na cijelom području županije. Služba je dostupna 24 sata dnevno kroz sedam ispostava: Pula, Umag, Poreč, Rovinj, Pazin, Buzet i Labin.

Tijekom cijele godine na terenu djeluje ukupno 40 timova hitne medicinske službe T1 i 15 timova T2. Od toga je svakodnevno, kroz 24 sata, dežurno 9 timova T1 i 3 tima T2.

Njihov raspored definiran je mrežom Ministarstva zdravstva, uzimajući u obzir broj stanovnika, udaljenosti, prometnu povezanost te sezonske oscilacije u broju ljudi na području Istre.

S obzirom na specifičnosti Istre — veliki teritorij, razvedenu obalu, brojna ruralna područja i izražen turistički pritisak u ljetnim mjesecima — sustav se dodatno pojačava sa tri tima.

Ovakvom organizacijom osigurava se dovoljan broj timova za pravodobnu i učinkovitu hitnu medicinsku skrb, čak i u uvjetima maksimalne opterećenosti tijekom ljeta, kada broj intervencija raste i do 50%'', rekla je Čemerikić.

Na terenu se svakodnevno bilježi velik broj intervencija, a struktura hitnih stanja jasno pokazuje s kakvim se situacijama djelatnici najčešće susreću

„Primarna uloga timova HMS je zbrinjavanje kritično oboljelih i/ili ozlijeđenih pacijenata na mjestu intervencije i tijekom njihova prijevoza u odgovarajuću bolnicu.

Na području Istarske županije dnevno u prosjeku zbrinemo oko 100-120 pacijenata, dok se broj terenskih intervencija kreće oko polovice tog broja ovisno o razdoblju godine. Tijekom turističke sezone bilježimo očekivani porast broja intervencija zbog velikog broja turista, sezonskih radnika i tranzita kroz naše područje.

Od travnja 2024. godine dodatnu podršku sustavu pruža Hitna helikopterska medicinska služba (HHMS), koja je tijekom prošle godine aktivirana 141 put.

Na terenu zbrinjavamo najteža hitna medicinska stanja poput srčanog zastoja, zastoja disanja, akutnog koronarnog sindroma i moždanog udara, kao i teške ozljede u prometnim nesrećama te ozljede nastale pri padovima.

Interveniramo i kod utapanja, gušenja stranim tijelom, poroda na terenu, jakih alergijskih reakcija, opeklina, visokog tlaka, pogoršanja kroničnih bolesti, osobito srčanih, plućnih i dijabetičara. Česte su i intervencije zbog kolapsa, vrtoglavica, lupanja srca te posljedica prekomjerne konzumacije alkohola.

Od ukupnog broja intervencija, oko 10 do 15 % čine intervencije najvišeg stupnja hitnoće (crveni kriterij), kada je život pacijenta neposredno ugrožen.

Oko 80 % odnosi se na žuti kriterij, odnosno akutna stanja koja zahtijevaju pravodobnu liječničku obradu, ali bez neposredne životne ugroženosti, dok preostalih približno 10 % čine intervencije zelenog kriterija'', poručila je.

Poseban izazov predstavlja turistička sezona, kada opterećenje sustava značajno raste

„Turistička sezona značajno povećava opterećenje sustava hitne medicinske službe, i to za više od 50 % u odnosu na ostatak godine. U ljetnim mjesecima dnevno bilježimo između 65-70 terenskih intervencija, dok se broj poziva u dispečerskom centru višestruko povećava – u prosjeku oko 300 poziva tijekom 24 h.

Najveći izazov u ljetnoj sezoni je organizirati tj. osigurati dovoljan broj timova HMS kako ne bi došlo do neželjenog događaja u smislu ugroze života u slučaju istovremenog drugog hitnog medicinskog stanja na istom području što se događa najmanje 50-tak puta godišnje, a ljeti se najmanje 10-tak puta dogodi i treće hitno medicinsko stanje istovremeno na istom području.

IstraIN

Radimo istarski, na način da se uvijek prvi raspoloživ tim uputi na mjesto događaja, i unatoč silnim naporima koje ulažemo u organizaciju i dobro planiranje službe jako je teško održati sustav i spriječiti tj. prevenirati neželjene događaje.

Ipak, zahvaljujući sezonskom pojačanju timova, iskustvu djelatnika i dobroj koordinaciji svih službi, spremni dočekujemo vrhunac turističke sezone i činimo sve kako bismo osigurali pravodobnu i kvalitetnu hitnu medicinsku skrb za sve pacijente.

Ovako organiziran sustav funkcionira zahvaljujući snažnoj podršci Istarske županije i jedinica lokalne samouprave, uz potporu Ministarstva zdravstva i Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, koji sufinanciraju djelatnost hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza, osobito zato što turistička sezona više nije ograničena samo na ljeto, nego traje gotovo cijele godine.“

Ljetni mjeseci donose i specifične vrste intervencija, povezane s vremenskim uvjetima i povećanim prometom

„Tijekom ljetnih mjeseci bilježimo širok spektar intervencija, od ozbiljnih hitnih stanja do lakših akutnih tegoba.

Svakako da toplinski valovi i velike vrućine kojima smo izloženi tijekom ljeta utječu na zdravlje ljudi, osobito osjetljive skupine kao što su djeca, stariji iznad 65 godina, kronični bolesnici (srčani, plućni, dijabetičari) pa nas pacijenti najčešće pozivaju zbog bolova u prsima, otežanog disanja, moždanih udara, vrtoglavica, dehidracije i kolapsnih stanja.

Česte su i alergijske reakcije, febrilna stanja, povišeni krvni tlak, lupanje srca, opća slabost te posljedice prekomjerne konzumacije alkohola.

U ljetnom razdoblju bilježimo i porast broja prometnih nesreća, kao i različitih trauma – osobito ozljeda nastalih pri padovima, skokovima u more te slučajeva utapanja.

Ljeto donosi kombinaciju hitnih stanja povezanih s visokim temperaturama, pojačanim prometom i rizičnim ponašanjem, što dodatno opterećuje sustav hitne medicinske službe.“

Brzina reakcije ostaje ključna, a cilj je tzv. „zlatni sat“

„Naš cilj je 'zlatni sat' – dolazak unutar 10 minuta u gradu i 20 minuta u ruralnim područjima što u većini slučajeva i ostvarujemo.

Vrijeme dolaska hitne pomoći ovisi o više čimbenika: udaljenosti, prometu, točnosti lokacije, dostupnosti terena i trenutačnoj zauzetosti timova.

Najvažnije je da građani daju jasne i točne informacije dispečeru, jer se svaka minuta može pokazati ključnom.

IstraIN

Utvrđivanje točne lokacije pozivatelja s mobitela jedan je od najvećih izazova s kojima se suočavaju sve žurne službe.

U slučaju da pozivatelj ne zna gdje se nalazi ili navodi nejasne, neprecizne ili neodređene podatke medicinski dispečer može njegovu lokaciju utvrditi uz pomoć AML (advanced mobile location) tehnologije koja je implementirana u rad medicinsko prijavno-dojavne jedinice.

Po uspostavi hitnog poziva AML automatski šalje dispečerskom centru podatke o lokaciji pozivatelja generirane iz postavki pametnih mobilnih uređaja. Ta informacija – utvrđivanje točne lokacije pozivatelja doslovce spašava živote kada su pozivatelji u panici ili se nalaze na nepoznatom terenu.“

Na terenu su, osim medicinskih, česti i logistički izazovi

„Na terenu se najčešće susrećemo s problemima poput prometnih gužvi, teško dostupnih lokacija, nepristupačnih plaža, kampova, šumskih i ruralnih područja, ali i netočnih ili nepotpunih informacija o mjestu događaja.

Poseban izazov ljeti predstavljaju gužve na cestama i lokacije koje pozivatelji ne znaju precizno opisati.“

Velik dio učinkovitosti sustava ovisi i o odgovornosti građana

„Najčešće greške građana pri pozivanju hitne su panika, prekidanje poziva, davanje nepotpunih podataka, netočna lokacija i pozivanje hitne za stanja koja nisu hitna. Važno je ostati smiren, slušati upute medicinskog dispečera i ne prekidati razgovor dok dispečer to ne kaže.

Nepotreban ili lažan poziv zauzima telefonsku liniju i onemogućava pomoć onima čiji je život ugrožen.“

Ravnateljica naglašava i kada hitnu službu ne treba zvati.

„Hitnu službu treba zvati kada je život izravno ugrožen ili teško narušen – zastoj u radu srca i disanja, iznenadno ubrzanje ili usporenje rada srca ili nepravilni otkucaji, otežan govor, slabost ili oduzetost dijela tijela ili iskrivljenost lica, ozljede nastale u prometnim nezgodama ili iznenadno nastale tegobe…

Dakle, hitnu ne treba zvati za stanja koja nisu životno ugrožavajuća, primjerice za dugotrajne blaže tegobe, temperaturu bez težih simptoma, administrativne potrebe, recepte, prijevoz koji nije medicinski hitan ili tegobe koje može riješiti obiteljski liječnik, dežurna ambulanta ili ljekarna.

Foto: Srecko Niketic/PIXSELL

Znati kada NE zvati HMS također može spasiti živote jer se tako sprječava nepotrebno trošenje resursa na slučajeve koji nisu hitni.

Osim toga, svaki nepotreban ili lažan poziv zauzima telefonsku liniju i onemogućava pomoć onima čiji je život ugrožen.

Brzina reakcije i dostupnost odlučujući su čimbenici učinkovitosti HMS-a, a zbrinjavanje nehitnih stanja oduzima vrijeme timu HMS-a pri izlasku na neophodnu intervenciju.“

Ključne informacije koje građani trebaju dati dispečeru često su presudne.

„Pozivanje HMS-a na broj 194 ne znači da će biti poslan tim HMS-e. Medicinski dispečer će vam postaviti standardizirana pitanja kako bi odredio prioritet hitnosti i kriterije za daljnje postupanje u konkretnoj situaciji.

Prije poziva hitnoj službi osoba mora znati reći: gdje se nalazi, što se dogodilo, telefonski broj s kojeg poziva, koliko je osoba ozlijeđeno ili bolesno, kakvo je stanje osobe, diše li, je li pri svijesti, ima li krvarenje, bol u prsima, gušenje ili druge ozbiljne simptome – dispečer mora znati u kakvom je stanju osoba za koju zovete te je li joj već pružena pomoć. Treba ostaviti broj telefona i ostati uz unesrećenu osobu do dolaska HMS.

Jako je važan podatak gdje se nalazi unesrećena osoba što treba pojasniti navodeći značajnije orijentire u blizini, npr. velika prometna raskrižja, mostovi, poznate građevine i sl.“

Arhiva IstraIN

„Nacionalni dan hitne medicinske službe prilika je da se prisjetimo i zahvalimo svim djelatnicima hitne koji su 365 dana u godini, 24 sata dnevno, na raspolaganju građanima onda kada je najpotrebnije.

U protekloj godini naš dispečerski centar zaprimio je više od 81.000 poziva, što znači da je gotovo svaki drugi stanovnik Istre barem jednom nazvao broj 194.

Odrađeno je oko 45.000 intervencija, a vozila hitne medicinske službe prešla su gotovo 790.000 kilometara — što je kao da su 20 puta obišla Zemlju, spašavajući živote na svakom kilometru. Hitna helikopterska medicinska služba aktivirana je 141 put.

Svakodnevica naših ‘hitnjaka’ je borba za ljudski život. To je težak i iznimno stresan, ali istovremeno plemenit i vrijedan poziv. Nema tu mnogo priznanja ni isticanja, ali osjećaj kada nekome spasite život najveća je moguća nagrada. Upravo zahvaljujući njihovoj stručnosti, predanosti i brzoj reakciji spašeni su brojni životi.

Moja poruka građanima je da čuvamo svoje zdravlje i jedni druge te da odgovorno koristimo hitnu medicinsku službu. Vrijednost hitne medicinske službe mjeri se životima koje svakodnevno spašava.

Zato budimo odgovorni i cijenimo ono najvažnije — jer život nema cijenu, a u najtežim trenucima upravo brza i pravodobna reakcija čini razliku između života i smrti'', zaključila je za naš portal, Tatjana Čemerikić.

Središnje obilježavanje ove će se godine održati u Karlovcu 30. travnja. U Istri će se obilježavanje održati u Puli, na gradskoj tržnici od 9 do 11 sati, te u Poreču, na Trgu slobode od 10 do 11:30 sati.

Istog dana u Puli održat će se i zajednička vježba u organizaciji tvrtke Calucem, s početkom u 11 sati, u kojoj će sudjelovati djelatnici hitne medicinske službe ispostave Pula, vatrogasci te djelatnici tvrtke Calucem. 

Građani su pozvani da se pridruže, upoznaju rad hitne medicinske službe i pruže podršku onima koji su uvijek tu kada je najpotrebnije.