Dirljivo pismo pacijenta pulske bolnice: “Na tom odjelu ne liječe samo tijelo, nego i čovjeka”

U redakciju je pristiglo pismo čitatelja koji je nakon boravka u pulskoj bolnici odlučio javno zahvaliti liječnicima, sestrama i osoblju, ističući njihovu stručnost, brigu i ljudskost.

Igor Franković
Igor Franković

5 Svibanj 2026 I 16:43

Dirljivo pismo pacijenta pulske bolnice: “Na tom odjelu ne liječe samo tijelo, nego i čovjeka”
Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

U vremenu kada se o hrvatskom zdravstvu najčešće govori kroz probleme, čekanja i manjak kadra, jedan čitatelj odlučio je podijeliti i potpuno drugačije iskustvo.

Kako navodi, kao pacijent koji je od 30. travnja do 4. svibnja 2026. godine boravio na Odjelu za otorinolaringologiju Opće bolnice Pula radi operativnog zahvata septoplastike, turbinoplastike i adenoidektomije, želi javno zahvaliti i pohvaliti cijelo osoblje tog odjela.

„Već pri dolasku dočekali su me iznimna ljubaznost, organiziranost i profesionalnost. Posebno želim istaknuti dr. Borisa Grdinića, čija stručnost, smirenost i potpuna posvećenost pacijentu ulijevaju povjerenje od prvog trenutka. Zahvat je protekao besprijekorno, a svaki njegov obilazak bio je ispunjen razumijevanjem, strpljenjem i jasnim objašnjenjima“, navodi čitatelj.

Posebnu zahvalnost, dodaje, duguje glavnoj sestri Ljiljani Vareško. Ističe kako njezin način vođenja odjela i odnos prema pacijentima stvaraju osjećaj sigurnosti i povjerenja od samog početka boravka.

U pismu se posebno osvrće na medicinske sestre i tehničare, za koje kaže da su bili dostupni doslovno 24 sata dnevno, strpljivi, vedri i spremni pomoći u svakom trenutku.

„Nisu dolazili samo kada bi morali obaviti terapiju ili pregledati pacijenta, nego i kako bi provjerili je li sve u redu, boli li nešto, treba li dodatni jastuk, nova posteljina ili bilo kakva sitnica koja čovjeku u tom trenutku znači mnogo.

Često bi, kada bi stigli, zastali i na nekoliko minuta razgovora, što je dodatno stvaralo osjećaj topline i ljudskosti. Na tom odjelu čovjek ne osjeća samo medicinsku skrb nego i iskrenu brigu za pacijenta kao osobu“, stoji u pismu.

Čitatelj ne zaboravlja ni osoblje koje je često u pozadini, pa ističe i rad spremačica i kuhinjskog osoblja. Navodi kako su sobe svakodnevno bile besprijekorno čiste, a hrana raznolika i kvalitetna, dodajući kako je imao osjećaj da boravi „više u hotelu nego u bolnici“.

Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL

Posebno ističe i doprinos dr. Ervina Mujkanovića. „Posebno želim spomenuti i dr. Ervina Mujkanovića koji je nakon operacije, prilikom vađenja tampona, dao sve od sebe kako bi mi zaustavio jače krvarenje i pokušao izbjeći novu tamponadu.

Iako je ona na kraju ipak bila potrebna, njegov trud da mi poštedi dodatnu neugodnost ostavio je snažan dojam. Upravo takvi detalji pokazuju razliku između rutinskog odrađivanja posla i istinske brige za pacijenta“, navodi.

Jedan detalj posebno ga je dirnuo pri odlasku iz bolnice. „Uz otpusno pismo u kuverti me dočekala mala naljepnica, odnosno ‘medalja za hrabrost’. Netko od sestara potajno ju je stavio unutra.

Možda je riječ o sitnici, ali upravo takve sitnice čovjek pamti najduže. U trenutku kada ste ranjivi, umorni i pod dojmom svega što ste prošli, takav znak pažnje govori više od velikih riječi. Pokazuje da iza uniformi stoje ljudi velikog srca“, piše čitatelj.

Dodaje kako je, razgovarajući s drugim pacijentima tijekom boravka, stekao dojam da se svi slažu u jednome – da zaposlenici tog odjela ne rade samo svoj posao, već žive svoj poziv.

Zaključno ističe kako smatra da je važno javno govoriti o dobrim primjerima, posebno u sustavu u kojem medicinsko osoblje svakodnevno radi izuzetno težak i odgovoran posao, često bez priznanja koje zaslužuje.

„Zato neka ovo bude mala javna zahvala svim djelatnicima Odjela za otorinolaringologiju Opće bolnice Pula. Njihov rad, trud i ljudskost zaslužuju biti prepoznati“, poručuje u svom pismu.