Država traži jeftiniji turizam, ali hoće li onda smanjiti i svoje apetite?

Apel ministra Tonči Glavina da turistički sektor snizi cijene za 10 do 20 posto na prvu zvuči razumno i odgovorno u izazovnoj sezoni.

Hrvatska je posljednjih godina doista postala preskupa mnogim gostima, iako većina onih koji primjerice dolaze u Istri kod sebe doma imaju znatno više cijene u restoranima i kafićima nego što je to slučaj i dalje kod nas.

No, kada država poziva privatni sektor na odricanje, legitimno je postaviti pitanje – hoće li se i sama odreći dijela svojih apetita? Hoće li država smanjiti porezna opterećenja, parafiskalne namete i davanja koja upravo turizam godinama puni rekordnim iznosima?

Jer lako je hotelijerima, ugostiteljima i iznajmljivačima govoriti da smanje marže dok istovremeno energenti, doprinosi, plaće i troškovi poslovanja nastavljaju rasti. Turizam nije samo broj noćenja, nego golemi sustav u kojem mnogi jedva zatvaraju financijsku konstrukciju unatoč punim terasama.

Ako se već traži zajedničko odricanje radi konkurentnosti Hrvatske, onda ono mora krenuti od svih sudionika tog lanca, uključujući državu i lokalnu administraciju. U suprotnom će se ponovno dogoditi da privatni sektor podnese najveći teret, dok će proračuni i dalje uredno računati na rekordne prihode od sezone.

Hrvatski turizam godinama služi kao bankomat države kada treba puniti blagajnu, ali u kriznim trenucima odgovornost se gotovo uvijek prebacuje na poduzetnike.

Možda je upravo ova situacija prilika da se prvi put ozbiljno razgovara o tome koliko država uzima od turizma, a koliko mu zapravo vraća.