Hrvatska poljoprivredna komora ovih je dana upozorila na rastuće štete koje divljač uzrokuje na poljoprivrednim površinama te zatražila odstrel divljih svinja do biološkog minimuma na području cijele Hrvatske. Upozorili su pritom da dio proizvođača zbog velikih šteta odustaje od proizvodnje hrane, o čemu smo detaljnije pisali.
Među prijedlozima koji su se našli na stolu su i postavljanje lovnih klopki na poljoprivrednim zemljištima te uključivanje Hrvatske vojske u suzbijanje prekomjerne brojnosti divljači.
Tim smo povodom za komentar zatražili Lovački savez Istarske županije.
3.800 lovaca, prosjek 55 godina
Prema njihovim podacima, u Istri danas djeluje oko 3.800 lovaca, a prosječna dob članova iznosi 55 godina. Ipak, u Savezu smatraju kako broj i dob lovaca nisu glavni razlog zbog kojeg je problem divljači posljednjih godina sve izraženiji.
Navode kako se broj lovaca u Istri već dulje vrijeme održava na približno istoj razini te da brojna društva istovremeno uključuju mlađe članove koji aktivno sudjeluju u radu na terenu.
Podsjećaju i kako lovci ne odlučuju samostalno o broju grla koja će se odstrijeliti. Odstrel se provodi prema lovnogospodarskim osnovama i godišnjim planovima koji su propisani zakonom.
Divljač se sve češće približava naseljima
Iz Saveza ističu kako mogućnosti lova nisu jednake tijekom cijele godine. Tijekom zimskih mjeseci organiziraju se skupni lovovi koji omogućuju pokrivanje većih površina, dok su u proljeće i ljeto aktivnosti znatno ograničenije te se uglavnom svode na lov s čeke za pojedine vrste divljači.
Dodatni problem vide u sve češćem zadržavanju divljači u blizini naselja i na zapuštenim površinama obraslim makijom. U takvim područjima mogućnosti djelovanja često su ograničene, a postojeća zakonska rješenja ne nude uvijek jasan odgovor na situacije kada brojnost divljači postane prevelika.
"Lovci ne mogu sami nositi teret problema"
U Savezu podsjećaju i da su lovačka društva uglavnom volonterske i neprofitne organizacije. Njihovi članovi lovstvu posvećuju slobodno vrijeme, uz redovne poslovne obveze.
Osim upravljanja divljači, društva snose troškove održavanja lovišta, nabave opreme, prihrane divljači i drugih aktivnosti. Istodobno se suočavaju i s financijskim posljedicama šteta te regresnim zahtjevima.
Kada je riječ o prijedlozima da se u rješavanje problema uključe druge službe, iz Lovačkog saveza smatraju kako bi više koristi donijela snažnija podrška postojećem sustavu.
Ističu kako lovačka društva već raspolažu iskustvom, znanjem i zakonskim ovlastima za upravljanje divljači te smatraju da bi dodatna financijska i institucionalna pomoć omogućila učinkovitije provođenje mjera na terenu.
"Od lovaca se očekuje da budu ključni čimbenik u upravljanju divljači, no za taj posao uglavnom nemaju institucionalnu zaštitu ni financijsku potporu", poručili su iz Lovačkog saveza Istarske županije.