Mržnja iza ekrana: Tko će stati na kraj govoru mržnje?

Društvene mreže odavno više nisu samo prostor komunikacije, nego poligon za mržnju, linč i najniže ljudske porive. Australija je barem priznala problem i odlučila povući crtu, štiteći djecu i kažnjavajući platforme koje okreću glavu pred kaosom koji stvaraju.

Kod nas se još uvijek sve svodi na slobodu govora, kao da je pozivanje na nasilje pravo, a ne ozbiljan društveni poremećaj.

Danas svatko s profilom misli da je sudac, porota i krvnik, dijeleći presude i prijetnje bez ikakve odgovornosti. Najgore je što oni koji iza tipkovnice zazivaju tuđu smrt sebe ne vide nasilnicima, iako njihove riječi često bole jednako kao i udarac.

Razlika između onoga koji nekoga napadne na ulici i onoga koji javno huška na nasilje sve je manja – prvi koristi šake, drugi gomilu. Društvene mreže stvorile su generacije ljudi koje hrane bijes, a algoritmi im za to još plješću.

Normalizirali smo govor mržnje do te mjere da nas više ni ne šokira kada netko napiše “treba ga ubiti”. A onda se čudimo kada nasilje izađe iz virtualnog svijeta i prelije se na ulice.

Možda je vrijeme da shvatimo da sloboda govora završava ondje gdje počinje poziv na mržnju, nasilje i krv.