Veliko znanstveno otkriće u Istri: Čovječja ribica iz istarskog podzemlja zasebna je vrsta

U hladnim i mračnim vodama istarskog krškog podzemlja skriva se životinja s evolucijskom poviješću dugom milijunima godina, a znanstvenici su sada potvrdili da istarska čovječja ribica predstavlja zasebnu vrstu – Proteus ikae.

O rezultatima novog znanstvenog istraživanja izvijestila je Natura Histrica, navodeći kako je riječ o radu u kojem su sudjelovali i hrvatski znanstvenici.

Jedan od autora opisa vrste, dr. sc. Dušan Jelić, ističe kako je riječ o najranije odvojenoj živućoj evolucijskoj liniji roda Proteus.

Od svojih najbližih srodnika istarska čovječja ribica odvojila se prije približno 16 milijuna godina.

Proteus ikae razlikuje se i izgledom.

U odnosu na druge čovječje ribice karakteriziraju je izrazito izdužena i spljoštena glava te vrlo izduženo tijelo.

Takva obilježja, navode iz Nature Histrice, mogla bi biti povezana s njezinim životom u dubokim podzemnim sustavima Istre.

Vrsta je vezana uz duboke krške vodonosnike Istarskog poluotoka, a na površinu dospijeva tek povremeno kroz veće krške izvore.

Zabilježena i u podzemnim vodama kod pulske Arene

Posebno je zanimljiv podatak o njezinoj rasprostranjenosti.

Prema bazi Amphibian Species of the World američkog Prirodoslovnog muzeja, vrsta je zabilježena u izvorima i bunarima na ili blizu razine mora, uključujući povijesni izvor Nimfej te glavni izvor vode ispod pulske Arene, između amfiteatra i jadranske obale.

Tipski lokalitet vrste nalazi se kod Labina, odnosno u nekadašnjem rudniku ugljena u Krapnu.

Ostali nalazi uglavnom potječu iz dubokih jama i špilja koje omogućuju pristup mreži krških podzemnih voda.

To znači da se iza krajolika koji svakodnevno gledamo nalazi potpuno drukčiji, skriveni ekosustav čiji stanovnici mogu imati evolucijsku povijest dugu milijunima godina.

Vrsta je kritično ugrožena

Znanstveno otkriće, međutim, prati i ozbiljno upozorenje.

Natura Histrica navodi kako je Proteus ikae kritično ugrožena, a poznata je sa svega nekoliko lokaliteta.

Brojna povijesna nalazišta tijekom posljednjih desetak godina nisu ponovno potvrđena. Neka su u međuvremenu zatrpana, dok za druga više nije poznata ni točna lokacija.

Problem predstavlja i intenzivno crpljenje podzemnih voda.

Na pojedinim lokalitetima, upozoravaju iz Nature Histrice, primijećeno je snižavanje razine podzemne vode, ali i promjene njezine kvalitete te povećano zamućenje.

Upravo je podzemna voda ključna za opstanak ove vrste, zbog čega promjene u krškom vodonosniku mogu izravno utjecati na njezinu populaciju.

Ono što se nekada smatralo jednom vrstom danas je cijela skupina

Znanstvena revizija roda Proteus donijela je i veliku promjenu u načinu na koji se promatra čovječja ribica.

American Museum of Natural History navodi da je literatura objavljena prije kolovoza 2026. godine populacije roda Proteus uglavnom svrstavala u jednu vrstu, dok novija istraživanja prepoznaju veći broj zasebnih vrsta.

Među njima je sada i Proteus ikae – istarska čovječja ribica.

Istra je tako dobila još jednog endema, ali istodobno i novu odgovornost: sačuvati podzemni svijet u kojem je ova neobična životinja uspjela opstati milijunima godina.