Otišao je čovjek koji je živio za druge: Istra se oprostila od Božidara Mezulića

Obitelj, kolegice i kolege vatrogasci, lovci i prijatelji su se s bolom i tugom okupili na premanturskom groblju kako bi se oprostili s Božidarom Mezulićem – Božom i otpratili ga u vječnost.

Životni put Bože Mezulića je bio vezan za humanost, nesebičnost, požrtvovnost i nesebičan rad gdje god je bio aktivan, a toga je bilo jako puno.

Bio je čovjek s visokim moralnim vrijednostima. Iz Premanture koju je jako volio, iz obitelji oca Karla i majke Vike krenuli su, on i njegov stariji brat Sandro, nakon osmogodišnje škole, na daljnje školovanje.

Kao stipendist PTT-a završio je školu za PTT tehničara, otišao je potom na služenje vojnog roka gdje je završio školu za pričuvnog časnika za vezu.

Zaposlio se pootom u PTT-u. Bio je aktivan omladinac, rukovodilac omladine bivše Općine Pula i zapovjednik brigade na omladinskim radnim akcijama. Postao je član DVD-a Medulin, Lovačkog društva i aktivan u mnogim aktivnostima ondašnje mjesne zajednice Premantura.

Nakon nekoliko godina zaposlen je u ondašnjem Sekretarijatu za narodnu obranu gdje je između ostalog bio i šef Centra 985 i to u najtežem razdoblju devedesetih godina što je ostavilo i traga na njegovom zdravlju.

Koncem devedesetih godina postao je djelatnik Vatrogasne zajednice Istarske županije i obavljao je poslove pomoćnika zapovjednika i tajnika. U VZIŽ je u potpunosti pronašao sebe.

Nemoguće je nabrojiti sve aktivnosti od organiziranja rada na terenu, vježbi, obuka, natjecanja, raznih manifestacija i još puno toga do velikih intervencija.

Istovremeno se kao i veliki broj vatrogasaca Istre iškolovao na Visokoj školi. Ondje je bio voditelj studenata visoke škole gdje je dao veliki doprinos u djelovanju škole. Bio je izuzetno strpljiv.

Vatrogasci su dolazili kod njega za razne poslove, a on je bio spreman i uvijek na usluzi odraditi, što je morao i što nije. Valja istaći, da su ga ljudi voljeli i rado su dolazili k njemu. Ured mu je bio mjesto susreta i razgovora.

Božov životni odabir je bio pomagati drugima, tiho i skromno bez traženja zahvale i svjetla reflektora. Čitavo ovo vrijeme je bio aktivan u DVD-u Medulin. U dva je mandata obnašao dužnost zamjenika predsjednika te je zajedno s Marinom Mihovilovićem, dao veliki doprinos razvoju i djelovanju društva.

Božo je bio lovac i kad god je vrijeme dozvoljavalo, bio je s prijateljima lovcima u lovu. Volio je more,
a posebno ribarenje št ga je opuštalo. Za sav rad odlikovan je od Predsjednika države državnim odlikovanjem kao i od Hrvatske vatrogasne zajednice najvišim priznanjem.

Svi oni koji su radili s Božom, bili su mu prijatelji i istomišljenici. Božo je bio osoba visokih moralnih vrijednosti. N prvom mu je mjestu

bila dužnost i nerjetko je isticao da „mi ne radimo nego služimo ljudima i zajednici“. Božo se s okrutnom bolesti borio godin u dana, no na žalost
ta je bolest okončala njegov životni put. Za Božom ostaje obitelj, supruga Loredana, Andrea, Matea, Dean i bezbroj prijatelja.

Svi su zajedno su ponosni na voljenog Božu i sve ono dobro i neponovljivo što je svima značilo.

U ime VZIŽ-a, DVD-a Medulin, svih DVD-a i JVP-a Istre, svih prisutnih kolega vatrogasaca RH, glavnog vatrogasnog zapovjednika RH Slavka Tucakovića, predsjednika VZIŽ Valtera Drandića i u svoje osobno, na posljednem ispraćaju Bože Mezulica, izraze sućuti obitelji i prijateljima uputio je županijski vatrogasni zapovjednik Dino Kozlevac.

C. B. GALIĆ