Studentska satnica raste, ali je li to dovoljno? Studenti otkrivaju koliko zarađuju i troše

Nakon povećanja minimalne studentske satnice provjerili smo koliko studenti doista zarađuju i troše. Dvoje studenata iz Rijeke otkrilo nam je kako usklađuju posao i fakultet te zašto im, unatoč vlastitoj zaradi, financijska pomoć roditelja i dalje ostaje neophodna.

Ana Totman
Ana Totman

3 Studeni 2026 I 06:17

Studentska satnica raste, ali je li to dovoljno? Studenti otkrivaju koliko zarađuju i troše
Foto: Pexels

Nedavno povećanje minimalne studentske satnice ponovno je otvorilo pitanje koliko studenti mogu zaraditi uz fakultetske obveze i koliko im novca ostaje nakon što podmire svakodnevne troškove.

Iako svako povećanje prihoda predstavlja dobrodošlu promjenu, stvarna korist ovisi o broju odrađenih sati, vrsti posla i životnim troškovima. Za studente koji uz predavanja i ispite mogu raditi tek nekoliko sati tjedno, razlika u mjesečnoj zaradi može biti relativno mala.

Upravo to potvrđuju iskustva dvoje studenata koji su za IstraIN govorili o svojim prihodima, troškovima i očekivanjima od povećanja satnice. Na njihov zahtjev identitet im ne objavljujemo.

Radi uz fakultet, ali bez pomoći roditelja ne bi mogla pokriti sve troškove

Jedna od naših sugovornica radi između pet i 15 sati tjedno, a njezina trenutačna satnica iznosi 6,56 eura. Dio smjena odrađuje noću, dok joj mjesečna zarada iznosi približno 400 eura.

Tijekom studiranja živi u studentskom domu, gdje smještaj mjesečno stoji 66 eura, dok za hranu, prijevoz i ostale osnovne potrebe izdvaja još stotinjak eura.

Na prvi pogled, njezina je zarada dovoljna za pokrivanje osnovnih troškova. Međutim, ističe da veliku ulogu u njezinoj financijskoj situaciji imaju roditelji.

„Za osnovne troškove takva je zarada dovoljna. Kad bi mi zarada od posla bila jedina, ne bi mi ostalo baš previše za dodatne troškove poput izlazaka”, govori studentica.

Roditelji joj plaćaju smještaj u domu i svakog tjedna daju novac za svakodnevne potrebe.

„Bez njihove pomoći studentski posao ne bi mi uspio pokriti sve troškove”, priznaje.

Osim financija, izazov predstavlja i usklađivanje posla s fakultetom. Velik dio dana provodi na predavanjima, zbog čega joj nije jednostavno pronaći dovoljno vremena za rad. Ipak, naglašava da zbog posla ne propušta nastavu ni ispite.

Zbog ograničenog broja radnih sati ne očekuje da će povećanje minimalne satnice značajnije utjecati na njezin mjesečni proračun.

„Plaća će biti nešto malo veća, ali za broj sati koji ja radim stvarno neće biti primjetno”, smatra.

Dodaje da su joj među većim izdacima izlasci, koji u Rijeci mogu predstavljati znatan trošak.

Zaradi do 500 eura, ali stanovanje mu plaćaju roditelji

Drugi student s kojim smo razgovarali nema stalan posao, nego povremeno obavlja različite poslove, ovisno o potrebi. Za razliku od prve sugovornice, ne prima naknadu prema fiksnoj satnici, već prema obavljenom poslu.

Mjesečno tako zaradi između 300 i 500 eura.

Živi u stanu za koji najamnina i režije iznose oko 350 eura mjesečno. Taj iznos pokrivaju njegovi roditelji, dok vlastitu zaradu uglavnom troši na svakodnevne potrebe.

„Mjesečno otprilike potrošim koliko zaradim. Roditelji mi plate stan pa ostane nešto viška za pokoji izlazak. Inače ne bih mogao sve sam financirati uz obveze na fakultetu, trebao bi mi neki stalan posao”, objašnjava.

Iako povećanje studentske satnice smatra pozitivnim, ne vjeruje da će ono donijeti veliku promjenu u njegovu životu.

„Povećanje satnice uvijek je dobrodošlo, no ne mislim da će nešto drastično promijeniti u mom životu”, kaže.

Njegov najveći financijski izazov nije samo pokrivanje svakodnevnih troškova, nego i mogućnost da nešto novca uštedi.

„Najveći financijski izazov mi je odvojiti novac sa strane i priuštiti si neko putovanje, odjeću ili slično jer život u gradu kao što je Rijeka nije najjeftiniji. Novac ode prije nego se okreneš”, govori.

Veća satnica ne znači nužno i financijsku samostalnost

Iako imaju različite poslove, prihode i troškove stanovanja, naši sugovornici dijele isto iskustvo: studentska zarada pomaže im u svakodnevnom životu, ali bez financijske potpore roditelja teško bi pokrili sve potrebe.

Pritom povećanje minimalne satnice ne utječe jednako na sve studente. Oni koji rade veći broj sati mogu ostvariti primjetniju razliku u prihodima, dok će studentima koji zbog fakultetskih obveza rade povremeno povećanje biti znatno manje vidljivo.

Kod poslova koji se plaćaju prema obavljenom zadatku, poput onih koje radi naš drugi sugovornik, učinak povećanja minimalne satnice ovisi i o načinu ugovaranja naknade.

Iskustva ovih dvoje studenata ne predstavljaju financijsku situaciju svih mladih, ali pokazuju da se pitanje studentskog standarda ne može svesti samo na visinu satnice.

Jer dok god značajan dio troškova života pokrivaju roditelji, povećanje studentske zarade može biti dobrodošlo olakšanje, ali ne nužno i korak prema potpunoj financijskoj neovisnosti.