"Ježevu kućicu" Teatra Naranča u jednom danu pogledalo 1.500 gledatelja!
Interes je rastao iz sata u sat. „Prvotno smo dogovorili po jednu izvedbu u Puli i Opatiji. U Opatiji je prva planula pa su tražene još dvije, potom se rasprodao termin u Puli pa smo dodali i tamo još jedan. Na kraju smo stali na pet, jer šesta u jednom danu ne dolazi u obzir“, navodi Rabar.
Teatar Naranča je zbog iznimne potražnje 26. listopada u jednom danu odigrao čak pet izvedbi „Ježeve kućice“ u Puli i Opatiji, pred ukupno više od 1.500 gledatelja. Predstava je na scenu vraćena u spomen na redatelja Ranka Tihomirovića, „dugogodišnjeg prijatelja naše kuće“, kazala je Sara Rabar iz Teatra Naranča.
Interes je rastao iz sata u sat. „Prvotno smo dogovorili po jednu izvedbu u Puli i Opatiji. U Opatiji je prva planula pa su tražene još dvije, potom se rasprodao termin u Puli pa smo dodali i tamo još jedan. Na kraju smo stali na pet, jer šesta u jednom danu ne dolazi u obzir“, navodi Rabar.
Logistika je bila zahtjevna, ali izvediva. „Predstava traje 39 minuta, a pauze su bile oko 20 minuta. Glumcima je to djelovalo kao jedna duga predstava, bez većih zastoja“, kaže.
Dvorane su bile ispunjene do posljednjeg mjesta. „U Puli su ljudi sjedili i na stepenicama“, dodaje Rabar. Na pitanje je li riječ o svojevrsnom rekordu u Istri ili Hrvatskoj, ostaje oprezna: „Nismo detaljno istraživali. Sigurno postoje veće dvorane koje prime više ljudi odjednom, ali po broju uzastopnih izvedbi u jednom danu, koliko znam, rijetko se igra toliko puta.“
Rabar ističe i generacijski motiv publike: „Roditelji nam govore da je to priča njihova djetinjstva koju žele prenijeti djeci, što se jasno vidi u ovako velikom interesu.“
Suradnja je bila ključna. „Imamo dozvolu Ministarstva kulture Republike Srbije i Zaklade Branko Ćopić za korištenje autorskih prava. Zahvalni smo i Milanu Rašuli, direktoru Srpskog kulturnog centra Pula, koji nas je povezao s ministarstvom“, kaže Rabar. Posebno izdvaja Opatiju: „Hvala Loreni Bašan, koja je prepoznala Naranču kao kazalište koje njeguje klasične priče i vrijednosti. Zbog toga su nam dvorane u Opatiji i, primjerice, Velikoj Gorici redovito rasprodane.“
Foto: Teatar Naranča
Estetski pristup ostaje dosljedan prepoznatljivom stilu Teatra Naranča. „Nemamo ništa protiv suvremenih izričaja, ali djeci je najlakše približiti klasičnu bajku na klasičan način. To njegujemo i publika to prepoznaje“, zaključuje Rabar.
Interes je rastao iz sata u sat. „Prvotno smo dogovorili po jednu izvedbu u Puli i Opatiji. U Opatiji je prva planula pa su tražene još dvije, potom se rasprodao termin u Puli pa smo dodali i tamo još jedan. Na kraju smo stali na pet, jer šesta u jednom danu ne dolazi u obzir“, navodi Rabar.
Radi se o brownfiled investiciji u zapušteni bivši poslovni objekt tvrtke „Marčanka“ u kojem se planira izgraditi poduzetnički inkubator za ukupno 5 korisnika i salom za sastanke/edukacije te dograditi skladišni prostor.
Unatoč pričama o turističkom podbačaju, vodeće istarske hotelijerske kompanije pokazale su iznimnu otpornost – i više od toga. Financijska izvješća za prvih devet mjeseci ove godine otkrivaju stabilnu potražnju, rast prihoda i profitabilnosti.
Raznolikost radova odražava interdisciplinarnu narav časopisa, koji obrađuje teme iz političke, gospodarske i društvene povijesti, ali i iz povijesti arhitekture te kulturne povijesti istočnojadranskog prostora u suvremenom dobu.
Luca Kozina (Split, 1990.) dobitnica je priznanja Prozak, Mak Dizdar i Ulaznica,a nagradu Istarske županije„Edo Budiša“ dobila je za knjigu „Vidjet ćeš kad odrasteš“.
"Iako naslov to ne najavljuje, autor nas stavlja uza zid svih važnih problema koji se tiču našeg bića, seksualnosti i mjesta u svijetu. Čini to zabavljajući publiku od prve do posljednje scene, bez pada forme ili usporavanja ritma."
U središtu rada Petricore je zajedništvo i složenost suživota. Izvođači se razlijevaju u kolektivnu sliku u kojoj se brišu granice individualnosti. Izvođači se razlijevaju u kolektivnu sliku u kojoj se granice individualnosti ublažavaju.