„Osjećamo jezu i strahopoštovanje“: Judita Franković Brdar i Marko Kasalo stižu na pulsku pozornicu

Judita Franković Brdar i Marko Kasalo 1. listopada na Maloj sceni INK-a premijerno izvode „Hirošima, ljubavi moja“. Redateljica Rajna Racz poručuje da je rad na predstavi, u vrijeme obnovljenih nuklearnih prijetnji, u autorskom timu izazvao „jezu i strahopoštovanje“.

Igor Franković
Igor Franković

23 Rujan 2026 I 18:31

„Osjećamo jezu i strahopoštovanje“: Judita Franković Brdar i Marko Kasalo stižu na pulsku pozornicu
Foto: Josip Mikacic/PIXSELL

Judita Franković Brdar i Marko Kasalo privode kraju probe za predstavu „Hirošima, ljubavi moja“, koja će premijerno biti izvedena u četvrtak, 1. listopada, u 20 sati na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta u Puli. Reprize su na rasporedu 2. i 3. listopada.

Predstava u režiji Rajne Racz nastaje prema scenariju Marguerite Duras za istoimeni film Alaina Resnaisa iz 1959. godine. Scenarij je s francuskog prevela Lucija Klarić, koja potpisuje dramaturgiju te, zajedno s redateljicom, dramatizaciju.

U središtu priče susret je Francuskinje i Japanca u hotelskoj sobi u Hirošimi, dvanaest godina nakon atomske bombe. Njihova kratka ljubavna veza otvara potisnuta sjećanja i osobne traume, dok se u razgovoru dvoje ljudi isprepliću intimna i kolektivna povijest.

„Hirošima, ljubavi moja“ poetska je predstava o ljubavi, sjećanju i teškoći da se riječima obuhvati iskustvo katastrofe. Redateljica Rajna Racz ističe da je rad na tekstu za autorski tim bio izazovan i zbog njegove današnje aktualnosti.

„Rad na ovom tekstu bio je jako izazovan i pomicao je u meni granice jer je ovaj, na prvi pogled, ljubavni poetski tekst, sve samo ne to. Danas se svijet toliko približio kontekstu koji otvara Hirošima, ljubavi moja, da – radeći ga – autorski tim osjeća jednu vrstu jeze i strahopoštovanja. Kako napraviti ovu predstavu kad Sat sudnjeg dana pokazuje 85 sekundi do ponoći, odnosno bliže je simboličkoj globalnoj katastrofi nego ikada prije.

Nuklearna prijetnja ponovno je postala dijelom političkog jezika, vojnih strategija i svakodnevice. Nuklearno odvraćanje ponovno se izgovara kao argument sigurnosti, a mogućnost nuklearne eskalacije više ne pripada isključivo hladnoratovskoj imaginaciji“, rekla je Racz u uvodnim napomenama.

Predstava nastaje u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula, Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak i umjetničke organizacije Kuća Nahero. Nakon pulskih izvedbi, premijere su najavljene i u Sisku, 29. listopada u Kazalištu 21, te u Zagrebu, 12. studenoga na Sceni Ribnjak.

Glazbu i oblikovanje zvuka potpisuje Marin Živković, scenografiju Ana Paulić, kostimografiju Mirna Mihoković, oblikovanje svjetla Elvis Butković, a scenski pokret Ena Jagec.