GLAS KOJI NE BLIJEDI! Legenda o Đoseru - pjevaču kultnog 'Atomskog skloništa' ne umire!

Na današnji dan navršava se točno 38 godina od smrti prerano preminulog pjevača Atomskog skloništa Sergia Blažića.

Popularni Đoser, kako su ga svi tada u Puli i na domaćoj rock- sceni zvali, izgubio je bitku sa opakom bolešću, ali je u srcima svojih prijatelja ostao zapamćen kao plemenita osoba, dobar čovjek i vrhunski rock-pjevač. Zasigurno jedan od najboljih kod nas!

''Imao sam tu sreću i privilegiju da sam razvoj grupe Atomsko sklonište pratio od samih njenih početaka, tamo negdje još 1976.godine, kada ih je okupio legendarni tekstopisac i idejni vođa Boško Obradović. Pjevaču Đoseru se tada ostvario životni san.

Pjevanje u rock-grupi Atomsko sklonište i glazbena karijera, bilo mu je daleko značajnije i draže, nego vođenje njegovog tada kultnog kafića „052“ kojeg je nekako u to vrijeme baš tada otvorio u Premanturi.

Sjećam ga se kao klinac, kada sam pohađao osnovnu školu „Vladimir Gortan“ na Stoji, kako je dolazio sa svojim tamno-plavim sportskim „Alfa Romeom“ na predavanja u Srednjoj ugostiteljskoj školi.

Tamo je završavao ugostiteljski tečaj, kako bi dobio licencu za otvaranje kafića, koji tada, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u Puli nisu ni postojali.

Damir Strugar

Uvijek se,kada bi dolazio, iz njegovog auta čuo prodorni zvuk rock-hitova grupa Deep purple, Led Zepellin, Uriah heep, Bad Company, Queen i drugih.

Kasnije, kada sam se kao mladi novinar družio s njim, znali smo često pričati o rock glazbi, koja mu je sve na svijetu značila.

Uz nju, volio je jako i nogomet. Bio je jedno vrijeme golman legendarnog pulskog općinskog niželigaša , nogometnog kluba „Staklar“, a potom i sponzor malonogometne ekipe „Park Avenija 69″.

MEMORIJAL ĐOSER U PULI..

U spomen na njega, 1988. godine nas je nekolicina njegovih prijatelja i pokrenula u Puli „Memorijal Sergio Blažić – Đoser“.

Originalni Organizacijski odbor, sastavljen od 7 članova (Marijan Krivičić, Vlado Orlić, Marijan Milovan, Milan Rašula, Bruno Langer, Zoran Simić i Damir Strugar) radio je potom čak 17 godina zaredom najveću i najuspjeliju estradno-sportsku humanitarnu manifestaciju u zemlji.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo zbog neadekvatne podrške grada i regije, zavisti pojedinaca, te idejnih neslaganja oko koncepta manifestacije unutar Organizacijskog odbora došlo je do razlaza. A potom je i „Memorijal Đoser“ kao takav, definitivno ugašen.

Damir Strugar

Šteta, jer da je bilo samo manje vlastitog egoizma, malo više zdravog razuma, suradnje i međusobnog povjerenja, manifestacija bi živjela i dan-danas.

Naravno, u nekom sasvim novom obliku, prilagođena današnjici i novim zahtjevima publike.

Pa ipak, usprkos tome, Sergia – Đosera, rock publika pamti i pamtit će kao jednog od zasigurno najboljih domaćih rock-vokala.'', piše Damir Strugar.