„Žabica“ koja zakoči pokret: zašto beba s nogama široko ne znači uvijek da je sve u redu?

Jedna od najčešćih stvari koje roditelji čuju već u rodilištu je: „Beba treba imati nožice u žabici – to je dobro za kukove.“

I da, do određene mjere to je točno. Ali što kad takva postavka nogu – široka, stabilna i statična – postane prepreka za daljnji razvoj pokreta?

U ovom članku želim vam približiti zašto preširoko postavljene noge kod beba, posebno nakon 4. mjeseca, mogu biti znak kompenzacije, a ne funkcionalnog razvoja – i što tada možemo učiniti da bebi pomognemo da se pokrene.

Roditelji to najčešće ne prepoznaju kao prepreku – jer, na prvi pogled, beba izgleda zadovoljno, mirno leži i „lijepo stoji“ u potrbušnom položaju. Noge su široko, kukovi s vanjske strane podloge, ruke ispred tijela. Izgleda stabilno. Ali... gdje je pokret?

Problem nastaje kad pokret treba nadograditi na temelje koje beba nije izgradila. Ako dijete nije imalo priliku osjetiti prijenos težine kroz tijelo, aktivnu rotaciju zdjelice, izduživanje trupa, tada sljedeći motorički korak – rotacija, puzanje, sjedenje – ne dolazi. Ili dolazi uz frustraciju.

I tako nastaje začarani krug:

1. Beba traži stabilnost i koristi noge u žabici da „zaključa“ tijelo
2. Pokret ne ide dalje, jer zdjelica ne dobiva “iskustvo“ rotacije ni prijenosa težine
3. Beba izbjegava položaj koji joj to ne dopušta – najčešće potrbušni
4. Roditelj inzistira na potrbušnom, jer zna da je važan za razvoj
5. Frustracija raste – kod bebe i roditelja
A sve što beba (odnosno njezin mozak) zapravo treba je – novo iskustvo.

Što se zapravo događa?

Kad su nožice preširoko postavljene, kukovi služe kao pasivna „sidra“, a zdjelica ostaje u blokadi. Pokret tada ne ide iz središta tijela – trupa i zdjelice – nego iz periferije (ruku, glave, nogu). Ne dolazi do funkcionalnog prijenosa težine s lijeve na desnu stranu, niti do dobre distribucije težine u potrbušnom.

Beba ostaje „u ravnoteži“, ali ne koristi tijelo za pokret. Pokret postaje površan, bez dubinske kontrole i pripreme za sljedeće razvojne faze.

Što kao roditelji možete napraviti?

– Promatrajte pokret, a ne samo položaj.
Je li beba aktivna? Prebacuje li težinu? Inicira li pokret iz zdjelice?

– Ne forsirajte položaj – mijenjajte iskustvo.
Ako beba izbjegava potrbušni, postoji razlog. Umjesto forsiranja, ponudite drugačiji oslonac, igru sa strane, kontakt, blagi otpor – nešto što će tijelu dati novu informaciju.

– Dajte bebi priliku da „osjeti“ tijelo.
Pokret se razvija iz iskustva.

Kao stručnjak za motorički razvoj, često u radu s bebama vidim da kad im damo pravo iskustvo – one naprave čudo. Ne treba puno, samo pravovremeno i funkcionalno.

Rotacija zdjelice, prijenos težine, izduživanje tijela – to ne dolazi iz položaja koji je „namješten“. Dolazi iz doživljenog pokreta.

Ako ste se u ovom tekstu prepoznali – ako vas muči što beba „neće potrbušni“, ne pokreće se ili djeluje frustrirano – javite se. Pogledajmo zajedno što beba pokušava reći kroz svoje tijelo. Jer ponekad je dovoljan samo jedan drugačiji poticaj da pokret krene.

Temeljeno na iskustvu iz prakse i stručnoj literaturi: Bly (1994), Piper & Darrah (1994), Bobath pristup, razvojna kineziologija.

Piše: Tea Horvat, prvostupnica fizioterapije i licencirani Bobath neurorazvojni terapeut, izvor: Mamin kutak