Putovanje kroz dječji razvoj: Vodič kroz psihološku procjenu

Tijekom razvoja djeteta, ponekad se mogu pojaviti teškoće s učenjem ili koncentracijom, komunikacijom, funkcioniranjem u školi ili vrtiću, ili pak emocionalne ili ponašajne teškoće.

U ovim situacijama psihološka procjena može pomoći identificirati postoji li uistinu problem, te definirati u kojem se području razvoja javlja i kakve je prirode.

Psihološka procjena je strukturirani postupak koji provodi educirana osoba. Sastoji se od intervjua s roditeljima/skrbnicima, slobodne igre ili interakcije s djetetom, te primjene standardiziranih testova i upitnika s ciljem procjene snaga i teškoća djeteta u različitim razvojnim područjima.

Tijek i način provođenja procjene uvijek je prilagođen individualnim potrebama djeteta s ciljem da ono ostvari svoj najbolji mogući rezultat. Procjena se provodi u mirnom, ugodnom okruženju uz uspostavu odnosa topline i povjerenja s djetetom, te obično traje nekoliko sati, a po potrebi se organiziraju i dodatni susreti.

Cilj procjene je prikupljanje cjelovitih informacija o djetetovom razvoju, odnosno, stjecanje uvida kako dijete napreduje na različitim područjima:

Spoznajni/intelektualni/psihomotorički razvoj

Vizuo-motoričke sposobnosti (vidno-perceptivne sposobnosti i grafomotorika)
Obilježja pažnje
Obilježja komunikacije
Socioemocionalni razvoj
Regulacija emocija i ponašanja
Razvijenost i bogatstvo igre

Što se koristi u procjeni?

Testovima kognitivnih sposobnosti ili testovima psihomotoričkog razvoja se procjenjuju sposobnosti zaključivanja, učenja, rješavanja problema i drugih, kako bi se utvrdilo postoji li kašnjenje u psihomotoričkom ili intelektualnom razvoju u odnosu na dob djeteta ili pak postoji mogućnost da je dijete darovito.

Razvojni testovi za raniju dob se zadaju kroz igru. Za dobivanje informacija o obilježjima pažnje, komunikacije i igre koriste se različiti didaktički i testovni materijali, te se kao nadopuna koriste i specijalizirani upitnici za roditelje/skrbnike.

Foto: Pexels

U kasnijoj predškolskoj dobi moguća je primjena složenijih testova intelektualnih sposobnosti, što omogućava dobivanje specifičnih informacija o različitim domenama kognitivnog razvoja djeteta.

Testovi nisu jedino mjerilo razvoja. Potrebno je kombinirati rezultate testova s opažanjima tijekom procjene i informacijama dobivenima od roditelja ili iz drugih izvora kako bi se stekla što kompletnija slika o djetetovom cjelokupnom razvoju.

U kojim se situacijama provodi procjena?

Pri upisu u osnovnu školu i stjecanja dodatnih informacija u slučaju neodlučnosti o spremnosti djeteta za školu
Kad je potrebno utvrđivanje razloga neuspjeha u svladavanju zahtjeva škole
Radi utvrđivanja potrebe za specifičnim oblicima poticanja razvoja djeteta
Za potrebe planiranja tretmana za dijete koje je već uključeno u neki oblik podrške razvoju
Radi prikupljanja dokumentacije potrebne za ostvarivanje prava iz domene socijalne skrbi
Svaki put kada roditelj smatra da bi to bilo potrebno (zabrinut je ili ima pitanja vezana uz razvoj svog djeteta na koja želi dobiti odgovore)

Koja je svrha procjene?

Procjena rezultira objektivnom mjerom izvedbe koja u jasnim terminima opisuje postoje li odstupanja u odnosu na očekivano za dob.

Na temelju procjene roditelji mogu dobiti informacije koji bi daljnji koraci i pristupi bili korisni, primjerice, treba li dijete uključiti u individualni rad s logopedom, edukacijskim rehabilitatorom ili drugim razvojnim stručnjakom, osigurati individualni pristup u redovitom razredu ili uputiti na psihološko savjetovanje.

Foto: Pexels

Složeniji testovi kognitivnih sposobnosti daju rezultate koje je moguće povezati s mogućim intervencijama u odgojno-obrazovnom okruženju, što pruža temelj za izradu smjernica i preporuka za individualizirane postupke. Preporuke se jasno navode u pisanom nalazu.

Rezultati procjene pomažu razumjeti djetetove kognitivne snage, koje su temelj za učenje i razvoj, ali i prepoznati potencijalne slabosti ili teškoće koje mu mogu otežavati snalaženje u školi ili drugim kontekstima.

To je ključno za rano prepoznavanje darovitosti, ali i specifičnih teškoća u učenju. Rano prepoznavanje stanja kao što su poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) ili poremećaj iz spektra autizma omogućuje pružanje pravovremene i adekvatne podrške, čime se ublažava njihov nepovoljan utjecaj i djetetu pruža najbolja šansa za uspjeh.

Na temelju procjene, roditelje se može uputiti kako iskoristiti potencijal svog djeteta i usmjeriti ga u postizanju optimalnog razvoja.

Piše: Severina Popov, mag. psihologije, izvor: Mamin kutak