Četrdeset godina s pčelama: Armanda i Željko Sirotić stvaraju jedini ekološki med u Istri

Kad vam netko kaže da ljubav prema pčelama traje više od četrdeset godina, to zvuči gotovo nestvarno.

No za Armandu i Željka Sirotića, vlasnike OPG-a Sirotić A&Ž iz Buzeta, to je životna stvarnost. Njihova priča započela je još 1981. godine – i to prilično filmski.

„Na naš prvi spoj Željko nije došao jer je bio natečen od uboda pčela. Bili smo se dogovorili, a njega nije bilo nigdje. Kasnije sam čula da su ga izbole pčele – i sve ostalo je danas lijepa prošlost“, prisjeća se Armanda uz smijeh.

Danas, više od četiri desetljeća kasnije, obitelj Sirotić stoji iza jedinstvene priče – jedini su registrirani ekološki proizvođači meda u Istri, s tradicijom koja se prenosi iz sezone u sezonu, iz košnice u košnicu.

U najboljim godinama imali su i do 200 pčelinjih društava, a danas, kako kaže Armanda, s obzirom na godine i zahtjevnost posla, rade sa 100 do 120 košnica.

„Sve što proizvedemo – prodamo. Imamo stalne kupce, najviše u Istri, ali i u Rijeci, Zagrebu te u Dalmaciji sve do Dubrovnika, a većina proizvodnje ode puno prije nego što nova sezona uopće započne.“

Foto: Privatna arhiva

Riječ je o medu koji, kako naglašava, može konzumirati svatko – bez bojazni. „To je proizvod koji možete preporučiti i bebi. U njemu nema nikakvih rezidua od liječenja pčela, kakvih, primjerice, može ostati u vosku.“

Obitelj Sirotić svjesno se odlučila za ekološki uzgoj kako bi njihovi proizvodi ostali što prirodniji i takvi stigli do potrošača.

Pod stručnim su nadzorom certifikacijskog tijela AgriBioCert iz Omišlja od 2002. godine, a u Upisnik ekoloških proizvođača upisani su od prosinca 2004.

 

Foto: IstraIN

Armanda Sirotić

No, ekološka proizvodnja nije nimalo lagana. „Definitivno je teško. Proizvodnja je zahtjevna i komplicirana, uz puno fizičkog i umnog rada. Prinosi su manji i uvijek postoji veći rizik gubitka preko zime nego u konvencionalnoj proizvodnji“, iskreno govori Armanda.

Zbog toga su mnogi pčelari s vremenom odustali. „Ljudi koji su opstali u ekološkoj proizvodnji nisu prvenstveno financijski orijentirani. Ekološki med kod nas još uvijek nije dovoljno valoriziran, ali možda je to jednostavno stvar vremena.“

Život koji se vrti oko pčela

U njihovoj kući pčele nisu posao – one su stil života. „Moj suprug Željko živi s pčelama. Kad dovezemo i izvrcamo med te ga skladištimo u bačve, njegov dio posla završava te on odmah kreće s novom pripremom i daljnjim radom s pčelama. On čak ni ne zna cijenu meda – njemu je užitak biti uz pčele, pratiti njihov rad i kretanje.“

Iako su pčelinjaci smješteni u središnjoj Istri, njihovi medovi nose okuse cijelog poluotoka.

Od vrijeska na Ćićariji, preko bagrema u središnjoj Istri, drače i pitomog kestena u kršu, pa sve do kadulje na jugu i istočnoj obali – svaki kraj daje poseban potpis.

„Ta raznolikost biljnog svijeta daje nam mogućnost da okusimo prirodu u njezinom izvornom obliku“, poručuje Armanda.

Foto: Privatna arhiva

Sve manja poljoprivredna obrađenost središnje Istre pogoduje i raznolikom livadskom cvijeću, zbog čega je njihov cvjetni med posebno bogat i osebujan.

Klimatske promjene sve se više odražavaju i na pčele. „U posljednje tri godine imamo i bršljanov med. To prije gotovo nije postojalo. Jeseni su danas tople, počinju tek u listopadu ili studenom, bršljan procvjeta i pčele ga obilno posjećuju, što rezultira bršljanovim medom. To je nova stvarnost.“

No priroda je osjetljiva. „Ako puše vjetar, kadulja može cvjetati, ali ne medi. Ako su visoke temperature, cvijet pitomog kestena, cvijet lipe i drače se osuši i ne daje nektar. Sve ovisi o vremenu.“

Pčele kao uzor ljudima

Jedna pčela u cijelom životu proizvede tek žličicu ili žličicu i pol meda. A ipak – iz zajedništva nastaju staklenke. „Kad bi se ljudi ponašali kao pčele, svijet bi bio idealan“, kaže Armanda.

„One imaju savršenu organizaciju – čistačice, hraniteljice, vodonoše, stražarice, skupljačice nektara i propolisa. Sve bez zavisti i ljubomore. Idealno bi bilo da ljudi barem 80 posto funkcioniraju kao pčele – jer one su i solidarne.“

U svijetu ubrzanog života i klimatskih promjena, priča Armande i Željka Sirotića podsjetnik je da se strpljenje, predanost i poštovanje prema prirodi još uvijek isplate — i da u jednoj kapljici meda može biti sažeta cijela Istra. 

Foto: Privatna arhiva