Građeni golim rukama i bez cementa: Istarski kažuni postali svjetska atrakcija

U Parku kažuna u Vodnjanu tradicija i danas živi kroz ruke majstora koji već stoljećima grade suhozide – kamene strukture nastale bez ijednog grama vezivnog materijala, isključivo znanjem, strpljenjem i osjećajem za kamen.

Upravo je umijeće suhozidne gradnje 2018. godine upisano na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, zajedničkom nominacijom Hrvatske, Francuske, Grčke, Italije, Španjolske, Cipra, Slovenije i Švicarske.

Kažuni, prepoznatljive istarske kamene kućice sa stožastim krovovima, simbol su Vodnjanštine i jedan od najpoznatijih primjera ove drevne graditeljske vještine.

Nekada su služili kao sklonište težacima i pastirima, zaklon od sunca i kiše, ali i mjesto za odmor ili čuvanje alata tijekom rada u polju.

Područje oko Vodnjana smatra se prostorom s najvećom koncentracijom kažuna na Mediteranu, a upravo je zato nastao Park kažuna – svojevrsni muzej na otvorenom koji posjetiteljima prikazuje proces gradnje kažuna kroz nekoliko faza, kao i različite oblike tradicionalnih kamenih građevina karakterističnih za Istru.

Posebnost suhozidne gradnje je uporaba isključivo kamena, bez cementa ili žbuke. Takva „arhitektura bez arhitekta“ nastajala je stoljećima u skladu s prirodom i mediteranskim krajolikom.

Grad Vodnjan još od 2007. godine kroz projekt „Moj kažun – La mia casita“ aktivno radi na očuvanju ove vrijedne baštine, obnovi kažuna i edukaciji mlađih generacija o važnosti suhozidne gradnje.

Zahvaljujući tim projektima obnovljeni su brojni kažuni i kilometri suhozida, a ova tradicija danas predstavlja važan dio kulturnog identiteta i turističke ponude juga Istre.