Što skrivaju stoljetna stabla Istre? Znanstvenici istražuju nevidljivi svijet maslina, krušaka i oraha

Kada pogledamo stoljetnu maslinu na Brijunima, krušku kod jame Baredine ili monumentalni orah u Kužinićima, najčešće razmišljamo o njihovoj starosti, ljepoti ili ljudima koji su ih nekada sadili. No, na tim se stablima svakodnevno odvija još jedan život – onaj skriven od ljudskog pogleda.

Upravo njega pokušava otkriti projekt Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča, koji vodi dr. sc. Marin Krapac zajedno s timom istraživača. Cilj projekta je utvrditi kakvu bioraznolikost kriju neka od najstarijih voćnih stabala u Istri te pokazati koliko su ona važna ne samo kao dio kulturne baštine nego i kao vrijedni prirodni ekosustavi.

Što je okolišna DNA?

Ključ istraživanja je analiza takozvane okolišne DNA (eDNA) – genetskog materijala koji organizmi ostavljaju u prostoru u kojem žive ili kroz koji prolaze.

Takvi se tragovi mogu pronaći u tlu, vodi, zraku, na kori stabala ili na njihovim listovima. Analizom tih uzoraka moguće je otkriti velik broj biljaka, gljiva, kukaca, mikroorganizama i drugih živih bića, bez potrebe da ih istraživači izravno promatraju ili hvataju.

U ovom projektu uzorci su prikupljani na listovima, deblu i u tlu oko pet odabranih stabala, a prvi su put korišteni i posebni uzorkivači zraka koji prikupljaju čestice iz okoliša.

Odabrano pet istarskih "divova"

Istraživanjem su obuhvaćeni stara maslina na Brijunima, kruška kod jame Baredine, monumentalni orah u Kužinićima, badem u Funtani i oskoruša na Stanciji Bružada.

Riječ je o stablima čija se starost u mnogim slučajevima procjenjuje na nekoliko stoljeća. Iako njihovu dob nije jednostavno precizno odrediti, njihov izgled, razvijene krošnje i golemi opseg debla svjedoče o iznimnoj starosti.

Mnoga od njih nastala su iz sjemena, zbog čega imaju znatno dulji životni vijek od suvremenih voćaka koje se danas uzgajaju u plantažama.

Živi spomenici prirode

Istraživači naglašavaju kako su stara stabla mnogo više od prirodnih znamenitosti. Ona predstavljaju važna staništa brojnim organizmima, a istodobno čuvaju vrijedan genetski materijal koji bi u budućnosti mogao pomoći u razvoju otpornijih sorti voćaka.

Neka od tih stabala preživjela su stoljeća zahvaljujući otpornosti na bolesti, štetnike, hladnoću ili druge nepovoljne uvjete. Upravo zato njihova vrijednost nije samo povijesna i kulturna, nego i znanstvena te gospodarska.

Prema podacima iz stručne literature, na jednom starom stablu može obitavati i nekoliko tisuća različitih vrsta organizama.

Čak i paukove mreže mogu otkriti tajne

Posebno zanimljiv dio istraživanja odnosi se na paukove mreže. Budući da su ljepljive, na njima ostaju tragovi organizama i sitnih čestica koje prolaze zrakom.

Analizom njihove okolišne DNA znanstvenici mogu dobiti dodatne informacije o vrstama koje žive u neposrednoj blizini stabla, čak i ako ih nikada nisu izravno vidjeli.

Prikupljeni uzorci sada prolaze laboratorijsku obradu i sekvencioniranje DNA, nakon čega će se usporediti s međunarodnim bazama podataka.

Rezultati do kraja godine

Projekt predstavlja svojevrsni pilot kojim se želi ispitati koliko okolišna DNA može pomoći u istraživanju i očuvanju starih stabala.

Rezultati bi trebali biti poznati do kraja godine, kada će biti organizirane radionice i predstavljeni promotivni materijali. Dio prikupljenih podataka mogao bi pronaći mjesto i na informativnim pločama uz pojedina stabla, primjerice kod jame Baredine ili u Nacionalnom parku Brijuni, kako bi posjetitelji mogli upoznati ne samo njihovu povijest nego i bogat, oku nevidljiv svijet koji ih okružuje.

Projekt financira Zaklada Adris, koja je i ranije podupirala istraživanja i popularizaciju najstarijih i najvrjednijih stabala u Istri.