Smokvenjak, pomajić i mrzal: Što znače stari nazivi mjeseci u Istri?

Kolovoz, august ili – angušt? Na istarskom poluotoku odgovor ovisi o mjestu, govoru i obiteljskoj tradiciji.

Prema natuknici Gorana Prodana objavljenoj u Istrapediji, mjeseci su u istarskim govorima dobivali imena po svecima, tradicionalnim poslovima, plodovima, vremenskim prilikama, ali i romanskim nazivima.

Upravo je aktualni mjesec dobar primjer. Kolovoz se u brojnim krajevima naziva angušt, uz inačice kao što su angošt, angos, agušt, agošt i gošt. Svi ti nazivi povezani su s latinskim, odnosno romanskim nazivom za kolovoz – august.

Od antošnjaka do pomajića

Siječanj se u čakavskim i kajkavskim govorima često nazivao antošnjak, antošćak ili antonščak. Naziv je povezan s Antonjom, blagdanom svetog Antona opata koji se obilježava 17. siječnja.

Za veljaču su se koristili nazivi sičan i sečanj, koji se najčešće povezuju sa sječom drva za ogrjev. Zabilježene su i romanske inačice poput febraja i febrara.

Ožujak je uglavnom bio marač, marac ili morac, dok se travanj nazivao avril, avrija, vril ili april. Svibanj je bio maj ili moj.

Posebno je zanimljiv naziv za lipanj – pomajić. Njegovo je značenje vrlo jednostavno: riječ je o mjesecu koji dolazi poslije maja. Na području Liburnije zabilježen je i naziv petrovski, prema blagdanu svetih Petra i Pavla krajem lipnja.

Vrijeme žetve i zrelih smokava

Srpanj se često nazivao žetvenjak jer je bio povezan s razdobljem žetve. Uz taj naziv koristili su se i juli te luj.

Nakon angušta dolazio je šetenbar, odnosno rujan. Taj je mjesec imao i mnogo slikovitije nazive, među kojima se posebno ističe smokvenjak – vrijeme dozrijevanja smokava.

Zabilježen je i naziv pohust, koji bi mogao biti povezan s poskliznućem na mokrom i otpalom lišću, kao i miholjski, prema blagdanu svetog Mihovila.

Listopad se najčešće nazivao miholjšćak, mihošnjak ili miholjski. Upotrebljavali su se i nazivi otobar i utobar, dok je na Kastavštini zabilježen lučinski, prema blagdanu svetog Luke.

Studeni je bio martišnjak

Studeni je u brojnim krajevima nosio ime martišnjak, martinšćak ili martinjski, prema Martinji i blagdanu svetog Martina.

U središnjoj Istri zabilježen je i jednostavan, ali vrlo slikovit naziv mrzal. Na Kastavštini se koristio naziv katarinski, prema blagdanu svete Katarine.

Za prosinac su se, osim naziva prosunac, koristili dicembar i decembar. Blizina Božića donijela je nazive božićnjak i božitnjak, dok su advienšćak i advient povezani s adventom.

Istrovenetski kalendar

Svoj sloj nazivlja ostavili su i istrovenetski govori. U njima se mogu pronaći nazivi genàr, febràr, marso, april, majo, zugno, lujo, agosto, setenbre, otobre, novenbre i disembre.

U svakodnevnom razgovoru postojalo je i još jednostavnije rješenje. Mjeseci su se često nazivali samo prema rednom broju – prvi, drugi, treći i tako redom.

Brojni nazivi pokazuju kako kalendar nekada nije bio samo podjela godine na dvanaest dijelova. U njemu su ostali zapisani poslovi u polju, dozrijevanje plodova, vjerski blagdani, vremenske prilike i različiti jezici koji se stoljećima susreću u Istri.

Foto: AI/IstraIN