Ribafish kod Rovinja zapeo u morskoj struji 'To je kao da guraš zid'

"Odmah mi na pamet pada Dina Levačić i njena borba na ulasku u splitsku luku, gdje vidiš cilj, čuješ praktički ljude koji te čekaju, ali priroda kaže - ne"

Iris Foriš
Iris Foriš

29 Lipanj 2025 I 11:38

Ribafish kod Rovinja zapeo u morskoj struji 'To je kao da guraš zid'
Foto: FB / Ribafish

Posljednja jadranska epizoda sportsko-edukativne avanture Domagoja Jakopovića zvanog Ribafish okrznula je u petak 27. lipnja i obalu Rovinja. Plivajući etapu od Barbarige do Rovinja uplivao ja na plažu ispred Come back-a oko 10 sati gdje  ga je srdačno dočekala njegova najdraža publika, djevojčice I dječaci iz Rovinja, pretežno iz  plivačkog kluba Delfin sa svojim trenerima, roditeljima.

Usprkos pravoj ljetnoj žegi djeca su strpljivo odslušala predavanje o ekologiji, sudjelovala u razgovoru, odradila radionicu čišćenja plaže i okoliša, pronašla skriveno blago, primila lijepe poklone od udruge RokOtok i sudjelovala u postavljanju i potrazi za geocachevima, o čemu više možete pročitati ovdje.

No, nije sve teklo tako bajno. Naime, Ribafish je na svom Facebook profilu opisao kako je 'zaglavio' u morskoj struji.

"Plivao sam od Barbarige do Rovinja drugi dio od 15.000 metara (u dva dana) i u jednom trenutku osjetio tu noćnu moru svakog daljinskog plivača. Ne, ušao sam u struju... Kao da glavom guraš zid pred sobom, staneš na sekundu i već si metrima iza... Džaba ti i treninga, i tehnike, i snage, stari moj, ti sa svojih stotinjak kila ne možeš pomaknuti more.

Odmah mi na pamet pada Dina Levačić i njena borba na ulasku u splitsku luku, gdje vidiš cilj, čuješ praktički ljude koji te čekaju, ali priroda kaže - ne.

Izgubio sam pola sata stojeći u mjestu, plivao sporije pa brže, istopio svo salo koje sam imao u rezervi, ali ni makac. I onda sam odlučio zatvoriti oči i pokušati sprintati par minuta, pa što bude.

Domagoj Jakopović Ribafish/ Udruga RokOtok

Mrak ispod mene, dvadesetak metara dubine, progutam tu i tamo sol od većeg vala, lupam nožicama kao da klofam tepih, dajem i zadnji atom snage i konačno probijam... izlazim... Kako kad Nemo odlazi od slavonskih kornjača...

Otplivam još malo, i potpuno ostajem bez sape, volje, snage i nekako me izvlače na brod. Potrgan i nikakav, ali još jedna dionica je isplivana, i još smo zaveslaj bliže da isplivamo i Istru.

Znam da je smisao RokOtoka reći klincima da pričaju sa starcima, da vole i štuju prirodu i više vremena provode s prijateljima, ali i ovaj fizički dio ima smisla da vidiš koliko možeš napraviti sa svojim tijelom i umom.

I zato vam hvala što razumijete zašto radimo ovo što radimo, i pogotovo hvala ljudima koji volontiraju za projekt i onima koji nas trpe dok prolazimo njihovim dijelom svijeta.

Puno vas volim, u nedjelju i ponedjeljak idemo dalje na osam i pol kilometara do predivnog Vrsara, vidimo se u ponedjeljak u 10 na gradskoj plaži, vole vas RokOtočani", poručio je Ribafish.