PRIJE TOČNO 97 GODINA U vojnoj vježbi kraj Rovinja stradala podmornica s 27 članova posade

F.14, jedna od ukupno 21 podmornice klase F u službi Talijanske kraljevske ratne mornarice, bila je dužine 45,6 metara, širine 4,22 metra, naoružana s dvije torpedne cijevi, a posadu je činilo 26 osoba.

Porinuta je 23. siječnja 1917. godine i primljena u službu 18. ožujka 1918. godine, sudjelovala je u Prvome svjetskom ratu tijekom kojega je obavila 35 borbenih misija bez potopljenih neprijateljskih plovila. Nakon rata stacionirana je u pomorskoj bazi Pula.

Dana 6. kolovoza 1928. godine podmornica F.14 je pod zapovjedništvom kapetana korvete Isidora Wiela bila upućena iz Pule na sudjelovanje u vojnoj vježbi koja se trebala održati uz zapadnu obalu Istre.

Tijekom izvođenja vježbe, u 8.45 sati nedaleko od otočića Sv. Ivan na pučini kraj Rovinja, u zaronjenu podmornicu je udario razarač Giuseppe Missori te je nastali procjep u oplati uzrokovao njezino brzo potapanje.

Osim četvorice, svi su ostali članovi posade preživjeli su brodolom te su preko radiotelegrafista Garibaldija Trolisa uspjeli uspostaviti vezu s jedinicama koje su krenule u operaciju spašavanja. Uz spori dolazak plovila za spašavanje, preživjelima je u podmornici sa satima koji su prolazili nestajalo kisika, a uz to je nesreća uzrokovala i ispuštanje otrovnih plinova.

Stoga, kada je u 20 sati i 20 minuta započela operacija upumpavanja zraka u podmornicu, unesrećena je posada bila ili već mrtva ili nesposobna za otvaranje potrebnih ventila, a radiotelegrafske poruke su prestale.

Foto: Istrapedia

Uz dodatna zakašnjenja, olupina je izvađena tek u 18.40 sati sljedećega dana, a iz nje je izvučeno svih 27 beživotnih tijela članova posade, a prvo izvučeno tijelo bilo je ono električara Giordana Ujčića iz Pazina.

Nesreća je imala velikog odjeka u čitavoj Kraljevini Italiji. Za 10. kolovoza 1928., kada su trebale biti obavljene pogrebne svečanosti poginulima, bio je proglašen dan žalosti u cijeloj državi.

Dana 18. studenoga 1928. predstavljen je spomenik poginulima koji je projektirao pulski arhitekt Enrico Trolis, brat poginulog radiotelegrafista. Nakon Drugog svjetskog rata posmrtni ostaci poginulih i spomenik preneseni su u Italiju.