Ujedinjeni na ulici, podijeljeni u stvarnosti!

U četiri grada, među kojima i u Puli, jučer je održan marš pod sloganom „Ujedinjeni protiv fašizma“. Skup koji su pojedini istarski političari odlučili podržati kako bi poslali poruku „ne mržnji, nasilju, prijetnjama i lažima“ — ili, s druge strane, kako bi sakupili koji politički poen.

No, ovakvi skupovi, baš kao i okupljanja klečavaca, crnokošuljaša ili maskiranih grupa koje ni same ne znaju što zapravo traže, ne ulijevaju sigurnost niti pridonose smirivanju strasti.

Da se razumijemo: iskazivanje nezadovoljstva na demokratski, uljuđen i nenasilan način je poželjno i društvu potrebno, a tako je barem u Puli i bilo. Ali ono čemu svjedočimo posljednjih mjeseci sve više poprima razmjere nečega što kuhaju političari, interesi udruga i pojedinaca — a sve manje izgleda kao iskreni glas građana.

Umjesto da se povezujemo i djelujemo za dobrobit zajednice, mi se iz dana u dan sve više dijelimo. Retorika se zaoštrava, logika se gubi, a povlače se paralele s događajima koji se već mjesecima odvijaju ne tako daleko od nas.

Svi se kunu u slobodu govora, mišljenja i djelovanja — sve dok se ta sloboda ne tiče „onih drugih“. Tada odjednom postaje nepoželjna.

Na kraju, sve ovo izgleda kao dobro poznata scena: bacite kokoškama mrvice, one se zalete pozobati, iako je jasno da mrvica nema za sve. Upravo tako danas izgleda javni prostor — hranjen konfliktom, a ne argumentom.