FOTO Festival istarske supe oduševio Rovinj: Mali mol prepun domaćih i turista

Ako postoji okus koji u nekoliko gutljaja može ispričati priču o Istri, onda je to istarska supa.

Crno vino, prepečeni kruh, malo šećera, maslinova ulja i papra, ali prije svega – kumpanija. Upravo je toga sinoć na rovinjskom Malom molu bilo napretek.

Rovinjski festival istarske supe pokazao se kao pun pogodak, okupivši velik broj Rovinjki i Rovinjaca, ali i brojne turiste koji su sa zanimanjem promatrali pripremu, kušali supe i upoznavali jedan od najprepoznatljivijih istarskih običaja.

A supa ove godine ima i dodatnu težinu.

Umijeće njezine pripreme od ove je godine službeno upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, nakon inicijative rovinjske udruge Agrorovinj uz podršku Grada Rovinja i Istarske županije.

Nije, dakle, riječ samo o zanimljivom gastronomskom proizvodu, već o običaju koji se generacijama prenosi za stolom i oko ognjišta.

Sedam ekipa, sedam priča o istarskoj supi

Upravo je Mali mol sinoć postao svojevrsna velika istarska kuhinja na otvorenom. Sedam ekipa prihvatilo se bukaleta i pripreme supe, a recepti su išli od onih koji čvrsto čuvaju tradiciju do kreativnijih interpretacija poznatog istarskog klasika.

Svoje supe pripremale su, među ostalima, ekipe Grada Rovinja-Rovigno, predvođene gradonačelnikom Emilom Nimčevićem i zamjenikom Dinom Sošićem, zatim Turistička zajednica, Rovinj FM, Recreativo iz Rovinjskog Sela, Batana i Valdibora tim.

I upravo je ta raznolikost bila možda i najljepši dio večeri. Netko se držao provjerenog recepta, netko je odlučio dodati vlastiti potpis, no oko svake bukalete događalo se isto – razgovaralo se, kušalo, uspoređivalo i družilo.

Jer istarska supa nikada zapravo nije bila samo ono što se nalazi u bukaleti.

Supa je kumpanija.

Tradicionalno se priprema od crnog vina, najčešće terana, prepečenog domaćeg kruha, maslinova ulja, šećera i papra. Kruh pritom nije dodatak koji se slučajno našao uz vino, nego jedan od ključnih dijelova cijelog običaja.

Posjetitelji su mogli nabaviti malu bukaletu i krenuti u kušanje, što je festival pretvorilo u pravu malu potragu za omiljenom supom.

Batana pod jedrima, limena glazba i mažoretkinje

Prije nego što su bukalete preuzele glavnu riječ, festival je otvoren u znaku rovinjske tradicije.

Svečani početak programa pripao je Limenoj glazbi i rovinjskim mažoretkinjama, a posebno efektan trenutak bilo je podizanje jedra na rovinjskoj batani.

More, batana, jedro i istarska supa na nekoliko desetaka metara prostora teško da su mogli bolje spojiti dva identiteta Rovinja – ribarski i istarski.

Upravo je takav koncept bio zamišljen i u programu ovogodišnjih Dana Grada: Mali i Veliki mol povezani su gastronomskom ponudom i programima posvećenima rovinjskoj pomorskoj baštini, uz tradicionalne igre poput briškule, trešeta i more te natjecanja u nošenju ribarskih kašeta i potezanju konopa.

A među stolovima nije nedostajalo stranih jezika.

Velik broj turista zaustavljao se, fotografirao, pitao što se to priprema i na kraju – kušao. I možda upravo u tome leži najveća vrijednost ovakvih festivala.

Gostu se ne servira izmišljena turistička atrakcija, nego nešto što je ovdje postojalo puno prije njega i što će, nadajmo se, postojati još dugo nakon njegova odlaska.

A onda – povratak u neka druga vremena

Kako se večer odmicala, miris terana i prepečenog kruha polako se pomiješao s glazbom koja je mnoge vratila nekoliko desetljeća unatrag.

Na Trgu maršala Tita za glazbeni dio večeri pobrinuli su se NE-NO DJ, poznat po radu s Karmom i Colonijom, te Projekt 7, a program je bio zamišljen upravo kao spoj DJ seta i nastupa benda.

I pokazalo se da hitovi koji su nekada žarili i palili plesnim podijima – očito još uvijek imaju isti učinak.

Pjesme koje su obilježile neke druge izlaske i neka druga vremena sinoć su bez problema povezale generacije.

Oni koji ih pamte iz vremena kada su nastajale pjevali su gotovo svaku riječ, dok je mlađa publika pokazala da dobar refren očito nema rok trajanja.

NE-NO DJ i Projekt 7 pogodili su upravo ono što ovakvoj večeri treba – glazbu uz koju se ne stoji prekriženih ruku.

Rovinj je tako dobio večer u kojoj nije trebalo izmišljati spektakl.

Dovoljni su bili bukaleta dobre supe, batana pod jedrom, domaća kumpanija i nekoliko velikih hitova.

A kada se oko iste bukalete nađu domaći ljudi i turisti, mladi i stariji, gradonačelnik i radijski voditelji, ugostitelji, turistički djelatnici i čuvari rovinjske tradicije – onda je jasno da je Festival istarske supe napravio upravo ono zbog čega ovakve manifestacije postoje.