Radolović: Energetska samodostatnost Istre i učinkovit sustav gospodarenja otpadom su ključ funkcioniranja

SDP-ova kandidatkinja za županicu Istarske županije, Sanja Radolović, održala je konferenciju za mediju u Plominu.

Priopćenje prenosimo u cijelosti u nastavku.

"Energetska situacija u Istri trenutno je stabilna, no ključni izazov ostaje postizanje potpune energetske samodostatnosti ovog regije. Iako trenutno ovisimo o termoelektrani Plomin 2, koja s kapacitetom od 210 MW nije dovoljna za pokrivanje vršnih potrošnji, Istra se suočava s problemima u osiguravanju energije kada potrošnja doseže više od 330 MW, posebno tijekom ljetnih mjeseci, kada su uvjeti za proizvodnju iz obnovljivih izvora slabiji.

Iako se solarne i vjetroelektrane ne smiju zanemariti, prava energetska neovisnost Istre zahtijeva širi pristup koji uključuje sve dostupne izvore energije. Naša strategija mora biti zasnovana na kombinaciji obnovljivih izvora, kao i konvencionalnih izvora poput prirodnog plina, čime bi se osigurala stabilnost i dovoljna količina energije za sve naše građane.

Hidroelektrane, kao što su male hidroelektrane unutar vodoopskrbnih sustava, predstavljaju potencijalno rješenje. Jednu takvu mikro hidro elektranu izgradio je Istarski Vodovod na lokaciji Velika šuma. Postoje mnogobrojne pozicije koje bi Istarski Vodovod još mogao na isti način iskoristiti, dok su potencijali Vodovoda Pula i Vodovod Labin za sada potpuno neiskorišteni, a revitalizacija već izgrađene hidroelektrane Letaj jedna je od njih. 

Jedan od ključnih potencijala za jačanje energetske samodostatnosti Istre je izgradnja hidroelektrane Ripenda. Izgradnja hidroelektrane na morsku vodu u Plominskom zaljevu, uz iskorištavanje slobodnog pada morske vode sa 400 metara nadmorske visine, predstavlja ekološki prihvatljiv način za proizvodnju energije. Ovaj projekt može poslužiti kao energetska nadopuna postojećoj termoelektrani Plomin 2, stvarajući kombinirani energetski park koji bi osigurao stabilnost i ekološku čistoću energetske proizvodnje.

Iskorištavanje energije

Iskorištavanje energije mora također mora doprinijeti energetskoj neovisnosti. Izgradnja vjetroparkova na Ćićariji i na moru južne Istre bi značajno poboljšala situaciju. Istra ima ogroman vjetroenergetski potencijal, a korištenje tog resursa trebalo bi biti prioritet u planiranju energetske strategije.

Uz to, postojanje energetskog disbalansa između proizvedenih 200 MW i potrošenih 330 MW u Istri, ključni korak prema energetskoj samodostatnosti je prenamjena TE Plomin 1 koja je zatvorena već  osam godina s ugljena na prirodni plin.

Ovaj projekt omogućio bi stalan izvor energije temeljen na domaćem plinu, čime bi se riješio energetski gap od 130 MW i dugoročno osigurala energetska stabilnost za Istarski poluotok. Plomin 1, uz izgradnju plinovoda do Plomin Luke, postao bi temelj energetske neovisnosti Istre.

Kao primjer konkretnih mjera, predlažem povećanje subvencija za kućanstva koja žele instalirati mikrokogeneracijske uređaje. Ova tehnologija omogućava da svaka kuća s plinskim priključkom postane „mala plinska elektrana“, što bi drastično smanjilo energetsku ovisnost i povećalo efikasnost energetske proizvodnje.

Vezano za solarnu energiju jedan od načina dobre prakse jest da se na sve objekte kojima upravljaju gradovi, općine i sama županija postave solarne elektrane. S druge strane, trebale bi kroz moguće oblike poticaja u nadležnosti Istarske županije i suradnji s općinama i gradovima, poticati poduzetnike da na svojom halama grade solarne elektrane i građane u svojim kućanstvima.  

Što se tiče gospodarenja otpadom koje je rekla bi usko vezano i uz samu energetsku tranziciju Istre svima će prva pomisao biti Kaštijun, međutim dugogodišnja problematika u radu ŽCGO Kaštijun je upravo u tome što sve ostale karike u sustavu gospodarenja otpadom u Istarskoj županiji ne funkcioniraju na način kako bi trebale. Primjerice, od 41 bioplinskog postrojenja u Hrvatskoj, u Istri nemamo niti jedno. 

• Radolović: Politika je i dalje muški svijet, no vrijeme je za promjene

Ovakav način kako Kaštijun sada radi pokazuje se kao loše rješenje, jer kontinuirano zagađuje zrak, a neka istraživanja govore i o popriličnom zagađenju tla. Imamo niz gradova i regija u Europskoj uniji koje su odabrale za svoje uvjete optimalan način za obradu i zbrinjavanje otpada, kod nas se očito pogriješilo s MBO tehnologijom koja ovdje ne daje željene rezultate te je nužno čim prije uključiti struku i promijeniti tehnologiju obrade i zbrinjavanja otpada koja će Puli i okolnim mjestima osigurati čisti zrak i čisto tlo.

S druge strane postoji i veliki problem zbrinjavanja RDF/SRF otpada iz goriva, ili tzv. „bala otpada“ koji ostaje nakon obrade, a kojim je Kaštijun pretrpan. U drugim državama postoji sekundarno tržište otpada pa isti otkupljuju RDF kao pogonsko gorivo što kod nas nije slučaj. 

Po pitanju Kaštijuna se događa upravo suprotna priča, umjesto da industrija otkupljuje RDF i koristi ga u svojim pogonima, mi plaćamo enormne cifre za odvoz i skladištenje RDF-a. Također, za investiciju (prvotno) tešku 26 milijuna eura pogreška oko procjene kapaciteta nije se mogla dogoditi, jer ogromne količine otpada posebice u ljetnim mjesecima, ne stignu se valjano osušiti, zbog čega se stvara nesnosan smrad od kojeg okolni stanovnici ne mogu doslovce disati ni normalno živjeti.

Kaštijun je kapacitiran za obradu 90 tisuća tona godišnje, i da taj otpad dolazi ravnomjerno na Kaštijun tijekom cijele godine ne bi bilo problema, međutim tijekom ljetnih mjeseci na Kaštijun pristižu enormno veće količine otpada koje se ne stignu adekvatno zbrinuti.

Foto: Kaštijun

Reforma sustava gospodarenja otpadom u Istri mora osigurati funkcionalni sustav reciklaže, obrade i zbrinjavanja otpada koji uključuje: izgradnju sortirnica u svim većim gradovima kako bi se osiguralo odvajanje otpada i smanjili troškovi zbrinjavanja te odvojeno sortirali otpadni papir, karton, metal, plastika i drugi materijali, izgradnju postrojenja za biološku obradu odvojeno sakupljenog biootpada gdje bi se, umjesto na Kaštijun, preusmjeravao sav biootpad i tako spriječilo nesnosno širenje smrada s Kaštijuna i stvaranje “bala otpada”, odnosno SRF-a koji upravo zbog velikog sadržaja biootpada i  vlažnosti istoga postaje nekvalitetan, izgradnju postrojenja za obradu/recikliranje građevinskog i krupnog komunalnog otpada i svime ranije navedenim u konačnici i unaprjeđenje rada ŽCGO Kaštijun – smanjenje dolaska neobrađenog otpada i pronalazak novih metoda iskorištavanja SRF-a, poput pogonskog goriva za i energane umjesto njegovog gomilanja na Kaštijunu te prenatrpanosti tijekom ljetnih mjeseci na štetu zdravlja ljudi i okoliša, dok Istrijani istovremeno plaćaju najskuplju cijenu po toni zbrinjavanja otpada.

Suradnja Istarske županije i svih Gradova i Općina na rješavanju problema otpada, posebice Kaštijuna, umjesto dosadašnjeg prebacivanja odgovornosti ključ je uspješnosti i u reformi gospodarenja otpadom, ali i osiguranju energetske 

Energetska samodostatnost nije samo tehnološki izazov, nego i ekonomski imperativ. Budućnost Istarske županije, kao i budućnost naših građana, zavise od osiguravanja stabilne i održive opskrbe energijom, koja mora biti ekološki prihvatljiva, ali i ekonomična.

Energetska neovisnost Istre, zajedno s učinkovitim sustavom gospodarenja otpadom, ključ su za normalno funkcioniranje naše županije u budućnosti koju ću ostvariti kao prva istarska županica", poručila je Sanja Radolović.