Sanja Radolović u Saboru: "Ravnopravnost nije žensko pitanje – to je pitanje pravednosti, ekonomskog razvoja i slobode"

U današnjoj saborskoj raspravi o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o ravnopravnosti spolova, zastupnica Sanja Radolović (SDP) istaknula je kako je ravnopravnost spolova temelj ne samo društvene pravednosti, već i gospodarskog razvoja Hrvatske.

“Ravnopravnost nije ni muško ni žensko pitanje. To je pitanje ekonomskog razvoja, pravednosti i zdravog društva. Zemlje koje ulažu u ravnopravnost spolova imaju više zaposlenih, veći BDP i manje siromaštva. To su činjenice – a činjenice su najbolji argumenti”, poručila je Radolović.

Govoreći o prijedlogu izmjena Zakona koji su podnijele saborske zastupnice Dalija Orešković i Anka Mrak Taritaš, Radolović je istaknula da u Hrvatskoj ravnopravnost postoji na papiru, a u praksi – još uvijek ne.

Prema podacima koje je iznijela, žene čine više od 51 % stanovništva, ali su zastupljene s tek 33 % u Hrvatskom saboru, a u upravama velikih tvrtki manje od 20 %. Žene i dalje zarađuju od 11 do 17 % manje od muškaraca za isti posao, a u financijskom sektoru razlika doseže i do 18 %.

Osim toga, žene u Hrvatskoj tjedno odrade 20 sati više neplaćenog rada od muškaraca — gotovo jedan dodatni radni tjedan svakog mjeseca, odnosno može se reći da žene mjesečno odrade i do 150 sati tzv. „nevidljivog i neplaćenog“ rada, odnosno oko 1.800 eura mjesečno za koje nisu plaćene.

“Kad saberemo sve sate, vidimo da su žene cijeli život radile više, a zarađivale manje. Svaka neplaćena minuta rada, kuhanja, čišćenja, brige za djecu i starijima postaje broj na mirovinskom izvodu”, rekla je Radolović.

Radolović je posebno naglasila pet točaka koje zahtijevaju hitne promjene: uvođenje učinkovitih sankcija za javna tijela i poslodavce koji ne poštuju obveze iz Zakona o ravnopravnosti spolova, obvezu transparentnog izvještavanja o rodnim razlikama u plaćama, prepoznavanje i vrednovanje neplaćenog rada – brige o djeci, starijima i kućanskih poslova – kao stvarnog ekonomskog doprinosa, osnaživanje institucija nadzora poput Ureda za ravnopravnost spolova i Pravobraniteljice te povezivanje rodne politike s obrazovnim, socijalnim i radnim politikama, uključujući dostupnost jaslica, vrtića i fleksibilne oblike rada.

“Ravnopravnost nije privilegija – to je preduvjet slobode. Kad govorimo o ženama, ne govorimo o ‘posebnoj skupini’. Govorimo o polovici društva koja je predugo nosila teret nevidljivog rada i neplaćenog truda.

Ne smijemo dopustiti da ravnopravnost ostane na razini kvota i papira. Ona mora biti vidljiva u plaći, vremenu, mirovini i svakodnevnom životu”, zaključila je Radolović.