Priča o majci i kćeri koje su odvele Pićanske mažoretkinje do svjetskog zlata u Francuskoj!

Ima nečeg čarobnog u trenucima kada se prostorijom prolomi prvi takt glazbe.

U bljesku ideje, u pogledu usmjerenom prema skupini djevojaka spremnih da misao pretvore u pokret, rađa se priča koja u ovom dijelu Istre traje još od 2015. godine.

Tada su, naime, u svakodnevicu Žminja ušetale mažoretkinje, sa sobom donijevši rekvizite koje su djevojčice u početku od milja zvale – bom boni.

Danas, godinama kasnije, mažoret-sport na području Pićna i Svetog Petra u Šumi nije samo izvanškolska aktivnost.

On ima svoje ime, prezime, prepoznatljiv estetski rukopis.

Stvaraju ga Fiorela i Rea Nadišić Lakošeljac – majka i kći, trenerski dvojac, dvije generacije ujedinjene u istoj strasti prema plesu i radu s mladima.

Reinim stopama: Kako je kćerin san potaknuo majku na zajednički put

Svaki pokret započinje prvim korakom, a u ovoj obiteljskoj priči taj je korak napravila Rea.

Njezin plesni put počeo je još u vrtićkim danima kroz folklor, nastavio se kroz baletne copatke i osnovnoškolske nastupe, no traženje one prave, vlastite „grane“ trajalo je sve do dolaska mažoretkinja u Žminj.

Prvi susret s pom-ponima pod vodstvom tadašnje trenerice Lori Kardum bio je trenutak u kojem je sve sjelo na svoje mjesto.

 

 

Foto: IstraIN

Opčinjena dinamikom mažoret-sporta,  Rea je vrlo brzo na taj  put uspjela privući i svoju majku Fiorelu.

Bio je to spoj koji se morao dogoditi: kćerina mladenačka energija dopunjena majčinskim osjećajem za estetiku;  izrasla je priča koja danas okuplja i oblikuje pedesetak djevojčica iz Pićna i Svetog Petra u Šumi.

Skučeni prostori i jezik bez riječi

Stvaranje koreografije za Fiorelu i Reu nikada nije matematička računica. Vizija obično bljesne u sekundi – dovoljan je neobičan ritam ili pogled na djevojke u dvorani da se u glavi slože prve linije i koraci.

Put do natjecateljskog sjaja, doduše, često vodi kroz prilično skromne uvjete. Nedostatak adekvatnih sportskih dvorana primorava ih na rad u općinskim prostorima, što je u sportu koji se oslanja na rekvizite neprestani test kreativnosti.

No, unatoč preprekama, majka i kći ističu zahvalnost lokalnim zajednicama jer su im ustupile sve čime su raspolagale i time omogućile da ovaj sport uopće živi.

 

 

Foto: IstraIN

Posebnost njihova rada leži u prožimanju dviju generacija. Dok Fiorela u koreografije unosi zrelost i klasičniji estetski osjećaj, Rea donosi uvid u moderne ritmove i trendove u kojima uživaju današnja djeca.

U toj sinergiji najljepši je jezik kojim komuniciraju – jezik bez ijedne izgovorene riječi.

U dvorani je dovoljan samo međusobni pogled pa da obje u sekundi znaju tko je napravio dobar posao, a gdje još valja izbrusiti detalje. Kada se njihovi rukopisi isprepletu, rezultat je cjelina koja s parketa doma redovito nosi medalje. 

Životne lekcije i tajne koje se čuvaju izvan parketa

Ući u dvoranu i stati pred skupinu djevojaka za Fiorelu i Reu nikada nije bilo samo prenošenje tehnike, figura i brojanja takta.

Uloga trenerice u njihovu klubu prvenstveno je pedagoški i ljudski poziv u kojem se iz treninga u trening svjedoči čudu odrastanja.

„Nikad nije samo koreografija. Gledate ih iz treninga u trening i primjećujete tu promjenu, želju, napredak, malo po malo.

Otkad počnu, od one male, sramežljive curice stvarate samouvjerenu djevojku. Za natjecanje ih je ponekad potrebno i ohrabriti, naći pravu riječ u pravom trenutku, a to ne bih mogla da ih ne poznajem u dušu“, emotivno objašnjava Rea.

 

 

Foto: IstraIN

Fiorela naglašava kako se ovakav rad ne može svesti na članarine i treninge, jer bez ljubavi dvorana ostaje prazna.

„Povežete se s njima još u onim prvim, nespretnim koracima. Imam djevojke koje poznajem od malih nogu, godinama su kod mene i tu su izrasle u mlade žene.

U trenucima sam o njima znala više nego njihovi roditelji, čuvala sam njihove tajne... Tu se vidi ta prava, duboka povezanost“, uz osmijeh otkriva Fiorela.

Taj rad s djecom za Fiorelu nosi i posebnu dubinu zbog njezinog dnevnoga posla osobnog asistenta u Društvu distrofičara.

Svakodnevni rad s osobama s posebnim potrebama kojima je svaki pokret egzistencijalna pobjeda, a potom odlazak među djevojke koje isti pokret pretvaraju u ljepotu i čistu estetsku kreaciju, stvara kontrast koji je nadahnjuje.

Taj je motiv vodi i kroz angažman u lokalnoj politici – s ciljem da zajednica napreduje, da se mladi maknu od mobitela te da se gradi društveni život i druženje.

 

Foto: IstraIN

Posebno poglavlje te povezanosti čine natjecateljska putovanja. Višesatne vožnje autobusom, zajednička spavanja i dani provedeni bez roditeljskog nadzora uče djevojke samostalnosti i učvršćuju timski duh.

Čak i mlađe članice, koje na treninge u početku dolaze prvenstveno zbog druženja i zabave, izlaskom na natjecateljski tepih shvate da su važna karika u lancu te da uspjeh tima ovisi o svakom pojedinačnom pokretu.

Snaga njihova tima ogleda se i u odnosu s obiteljima. Rea ističe kako nisu stroge trenerice i kako su uspostavile duboko povjerenje s roditeljima i bivšim članicama s kojima redovito ostaju u kontaktu i u ugodnim druženjima.

Medalja i uspjeha bilo je mnogo, no jedan trenutak u karijeri Fiorela izdvaja s posebnim ponosom – Svjetsko prvenstvo u francuskom Agenu 2024. godine, gdje su Pićanke stigle do titule svjetskih prvakinja. Ipak, kako sama ističe, svaki uspjeh, ali i neuspjeh, jednako je dragocjen jer izgrađuje čovjeka i uči djecu lekcijama.

 

 

Foto: IstraIN

Više od medalja: Trofej koji se nosi u život

Ispred mažoretkinja iz Pićna i Svetog Petra u Šumi ponovno je sadržajna sezona.

Pripreme su u zamahu – na rasporedu su nastupi na Christmas Openu u Opatiji, borba na državnom prvenstvu u Splitu, iščekivanje Europskog prvenstva te planirani odlazak na atraktivan plesni festival u Španjolskoj.

I dok djevojke u dvorani bruse svaki point/flex za neke buduće pehare, u obitelji Nadišić Lakošeljac podsjećaju na ono najvažnije – između znoja, putovanja i natjecateljske treme, ono što se gradi usput – to zajedništvo, oblikovanje karaktera, osjećaj pripadnosti i prijateljstva – ostaje jednako vrijedan trofej koji će ove djevojke zauvijek ponijeti sa sobom u život.