Priča o majci i kćeri koje su odvele Pićanske mažoretkinje do svjetskog zlata u Francuskoj!
Uloga trenerice u njihovu klubu prvenstveno je pedagoški i ljudski poziv u kojem se iz treninga u trening svjedoči čudu odrastanja.
Andrea Težak Žgaljardić
24 Listopad 2026 I 13:04
Foto: IstraIN
Ima nečeg čarobnog u trenucima kada se prostorijom prolomi prvi takt glazbe.
U bljesku ideje, u pogledu usmjerenom prema skupini djevojaka spremnih da misao pretvore u pokret, rađa se priča koja u ovom dijelu Istre traje još od 2015. godine.
Tada su, naime, u svakodnevicu Žminja ušetale mažoretkinje, sa sobom donijevši rekvizite koje su djevojčice u početku od milja zvale – bom boni.
Danas, godinama kasnije, mažoret-sport na području Pićna i Svetog Petra u Šumi nije samo izvanškolska aktivnost.
On ima svoje ime, prezime, prepoznatljiv estetski rukopis.
Stvaraju ga Fiorela i Rea Nadišić Lakošeljac – majka i kći, trenerski dvojac, dvije generacije ujedinjene u istoj strasti prema plesu i radu s mladima.
Reinim stopama: Kako je kćerin san potaknuo majku na zajednički put
Svaki pokret započinje prvim korakom, a u ovoj obiteljskoj priči taj je korak napravila Rea.
Njezin plesni put počeo je još u vrtićkim danima kroz folklor, nastavio se kroz baletne copatke i osnovnoškolske nastupe, no traženje one prave, vlastite „grane“ trajalo je sve do dolaska mažoretkinja u Žminj.
Prvi susret s pom-ponima pod vodstvom tadašnje trenerice Lori Kardum bio je trenutak u kojem je sve sjelo na svoje mjesto.
Foto: IstraIN
Opčinjena dinamikom mažoret-sporta, Rea je vrlo brzo na taj put uspjela privući i svoju majku Fiorelu.
Bio je to spoj koji se morao dogoditi: kćerina mladenačka energija dopunjena majčinskim osjećajem za estetiku; izrasla je priča koja danas okuplja i oblikuje pedesetak djevojčica iz Pićna i Svetog Petra u Šumi.
Skučeni prostori i jezik bez riječi
Stvaranje koreografije za Fiorelu i Reu nikada nije matematička računica. Vizija obično bljesne u sekundi – dovoljan je neobičan ritam ili pogled na djevojke u dvorani da se u glavi slože prve linije i koraci.
Put do natjecateljskog sjaja, doduše, često vodi kroz prilično skromne uvjete. Nedostatak adekvatnih sportskih dvorana primorava ih na rad u općinskim prostorima, što je u sportu koji se oslanja na rekvizite neprestani test kreativnosti.
No, unatoč preprekama, majka i kći ističu zahvalnost lokalnim zajednicama jer su im ustupile sve čime su raspolagale i time omogućile da ovaj sport uopće živi.
Foto: IstraIN
Posebnost njihova rada leži u prožimanju dviju generacija. Dok Fiorela u koreografije unosi zrelost i klasičniji estetski osjećaj, Rea donosi uvid u moderne ritmove i trendove u kojima uživaju današnja djeca.
U toj sinergiji najljepši je jezik kojim komuniciraju – jezik bez ijedne izgovorene riječi.
U dvorani je dovoljan samo međusobni pogled pa da obje u sekundi znaju tko je napravio dobar posao, a gdje još valja izbrusiti detalje. Kada se njihovi rukopisi isprepletu, rezultat je cjelina koja s parketa doma redovito nosi medalje.
Životne lekcije i tajne koje se čuvaju izvan parketa
Ući u dvoranu i stati pred skupinu djevojaka za Fiorelu i Reu nikada nije bilo samo prenošenje tehnike, figura i brojanja takta.
Uloga trenerice u njihovu klubu prvenstveno je pedagoški i ljudski poziv u kojem se iz treninga u trening svjedoči čudu odrastanja.
„Nikad nije samo koreografija. Gledate ih iz treninga u trening i primjećujete tu promjenu, želju, napredak, malo po malo.
Otkad počnu, od one male, sramežljive curice stvarate samouvjerenu djevojku. Za natjecanje ih je ponekad potrebno i ohrabriti, naći pravu riječ u pravom trenutku, a to ne bih mogla da ih ne poznajem u dušu“, emotivno objašnjava Rea.
Foto: IstraIN
Fiorela naglašava kako se ovakav rad ne može svesti na članarine i treninge, jer bez ljubavi dvorana ostaje prazna.
„Povežete se s njima još u onim prvim, nespretnim koracima. Imam djevojke koje poznajem od malih nogu, godinama su kod mene i tu su izrasle u mlade žene.
U trenucima sam o njima znala više nego njihovi roditelji, čuvala sam njihove tajne... Tu se vidi ta prava, duboka povezanost“, uz osmijeh otkriva Fiorela.
Taj rad s djecom za Fiorelu nosi i posebnu dubinu zbog njezinog dnevnoga posla osobnog asistenta u Društvu distrofičara.
Svakodnevni rad s osobama s posebnim potrebama kojima je svaki pokret egzistencijalna pobjeda, a potom odlazak među djevojke koje isti pokret pretvaraju u ljepotu i čistu estetsku kreaciju, stvara kontrast koji je nadahnjuje.
Taj je motiv vodi i kroz angažman u lokalnoj politici – s ciljem da zajednica napreduje, da se mladi maknu od mobitela te da se gradi društveni život i druženje.
Foto: IstraIN
Posebno poglavlje te povezanosti čine natjecateljska putovanja. Višesatne vožnje autobusom, zajednička spavanja i dani provedeni bez roditeljskog nadzora uče djevojke samostalnosti i učvršćuju timski duh.
Čak i mlađe članice, koje na treninge u početku dolaze prvenstveno zbog druženja i zabave, izlaskom na natjecateljski tepih shvate da su važna karika u lancu te da uspjeh tima ovisi o svakom pojedinačnom pokretu.
Snaga njihova tima ogleda se i u odnosu s obiteljima. Rea ističe kako nisu stroge trenerice i kako su uspostavile duboko povjerenje s roditeljima i bivšim članicama s kojima redovito ostaju u kontaktu i u ugodnim druženjima.
Medalja i uspjeha bilo je mnogo, no jedan trenutak u karijeri Fiorela izdvaja s posebnim ponosom – Svjetsko prvenstvo u francuskom Agenu 2024. godine, gdje su Pićanke stigle do titule svjetskih prvakinja. Ipak, kako sama ističe, svaki uspjeh, ali i neuspjeh, jednako je dragocjen jer izgrađuje čovjeka i uči djecu lekcijama.
Foto: IstraIN
Više od medalja: Trofej koji se nosi u život
Ispred mažoretkinja iz Pićna i Svetog Petra u Šumi ponovno je sadržajna sezona.
Pripreme su u zamahu – na rasporedu su nastupi na Christmas Openu u Opatiji, borba na državnom prvenstvu u Splitu, iščekivanje Europskog prvenstva te planirani odlazak na atraktivan plesni festival u Španjolskoj.
I dok djevojke u dvorani bruse svaki point/flex za neke buduće pehare, u obitelji Nadišić Lakošeljac podsjećaju na ono najvažnije – između znoja, putovanja i natjecateljske treme, ono što se gradi usput – to zajedništvo, oblikovanje karaktera, osjećaj pripadnosti i prijateljstva – ostaje jednako vrijedan trofej koji će ove djevojke zauvijek ponijeti sa sobom u život.
Javni poziv obuhvaća nekoliko kategorija, među kojima su velike i male glazbene, scenske i ostale manifestacije, sportska događanja, kongresi te promotivna putovanja iz područja sporta i kulture.
Pravo na sufinanciranje imaju umirovljenici te osobe starije od 65 godina koje ne ostvaruju pravo na mirovinu, pod uvjetom da imaju hrvatsko državljanstvo, prebivalište i stvarno borave na području Općine Vrsar te posjeduju važeću policu dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Plaćanje računa bez odlaska na šalter, bez naknada i uz mogućnost novčane nagrade! Grad Labin prvi je u Hrvatskoj omogućio objedinjeno plaćanje svih gradskih računa putem aplikacije KEKS Pay, a tijekom listopada korisnici mogu iskoristiti i posebnu promotivnu pogodnost.
Građani i poslovni subjekti na području Općine Žminj imaju priliku sudjelovati u javnom savjetovanju o prijedlogu Zajedničkog plana djelovanja civilne zaštite. Svoje primjedbe, mišljenja i prijedloge mogu dostaviti do 5. studenoga.
Hrvatska je istaknula kandidaturu za domaćinstvo Europskog prvenstva u futsalu 2030. godine. Utakmice bi se igrale u Zagrebu i Splitu, a odluku o domaćinu UEFA će donijeti u rujnu 2027. godine.
Istra 1961 u ponedjeljak se nakon više od mjesec dana vraća na Drosinu, gdje će od 18 sati ugostiti vodeći Hajduk. Puljani navijače pozivaju da ulaznice nabave unaprijed, a na dan utakmice u okolici stadiona vrijedit će posebna regulacija prometa.
Učenici rovinjskih osnovnih i srednjih škola natjecat će se u petak, 23. listopada, na 26. memorijalnom krosu „Prof. Guerino Sošić” u park-šumi Zlatni rt.