Velike promjene za istarske maslinare: Komina postaje energija i vrijedno gnojivo

Sve veća proizvodnja maslinovog ulja u Istri otvara i pitanje zbrinjavanja sve većih količina komine. Umjesto da predstavlja problem, taj bi nusproizvod uskoro mogao postati izvor obnovljive energije i kvalitetnog organskog gnojiva.

O planovima Istarske županije, koji uključuju izgradnju kompostana i centralnog bioplinskog postrojenja, u programu Rovinj FM-a govorio je pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo Ezio Pinzan.

Istaknuo je kako komina nije otpad, već vrijedna sirovina koja se može iskoristiti za proizvodnju energije, biodizela i organskog gnojiva.

Pinzan podsjeća kako je kontinuirani rast proizvodnje maslinovog ulja rezultat dugogodišnjih ulaganja u istarsko maslinarstvo. Prije više od dva desetljeća Istarska županija intenzivno je podupirala sadnju novih maslinika, a istovremeno su obnovljena i brojna zapuštena stabla.

Tako je broj maslina u Istri s nekadašnjih oko pola milijuna narastao na milijun i pol, dok se u skoroj budućnosti očekuje čak dva milijuna proizvodnih stabala.

S povećanjem proizvodnje ulja povećava se i količina komine. Nekada je u Istri radilo svega nekoliko uljara, dok ih danas djeluje više od četrdeset. Masline se prerađuju istoga dana nakon berbe, koriste se suvremene tehnologije hladne ekstrakcije, a upravo zahvaljujući kvaliteti proizvodnje Istra je već devet godina zaredom proglašena najboljom maslinarskom regijom na svijetu.

No, takav razvoj sa sobom donosi i potrebu kvalitetnog gospodarenja nusproizvodima proizvodnje.

Kako pojašnjava Pinzan, komina krije velik potencijal. Iz nje se najprije može izdvojiti koštica koja predstavlja kvalitetno biogorivo za različite energetske procese. Budući da se pri proizvodnji ekstra djevičanskog maslinovog ulja dio ulja zadržava u komini, ono se dodatno može izdvojiti i koristiti, primjerice, za proizvodnju biodizela.

Foto: Rovinj FM

Nakon toga preostaje biljna masa koja se kompostiranjem pretvara u visokokvalitetno organsko gnojivo.

Takvo gnojivo posebno je važno za istarske maslinike jer crvenica, koja prevladava u Istri, zahtijeva redovitu prihranu organskom tvari. Vraćanjem komposta u maslinike zatvara se prirodni ciklus proizvodnje, odnosno ostvaruje model kružnog gospodarstva u kojem nusproizvod ponovno postaje vrijedan resurs.

Pinzan podsjeća kako su nekada maslinari kominu jednostavno odlagali na zemljište gdje bi prirodno fermentirala, nakon čega bi je vraćali u maslinike kao gnojivo.

• Istarska županija traži trajno rješenje za kominu: U igri bioplinsko postrojenje i mreža kompostana!

Danas takav način više nije prihvatljiv zbog propisa o zaštiti okoliša, iako je pravilnikom omogućeno da se određene količine svježe komine, pod strogo propisanim uvjetima, rasporede po poljoprivrednim površinama.

Kako bi pronašla dugoročno i održivo rješenje, Istarska županija zajedno s Institutom za poljoprivredu i turizam iz Poreča izradila je detaljnu studiju kojom su analizirane količine komine, mjesta njezina nastanka te njezin sastav. Na temelju tih podataka razvijaju se dva moguća modela budućeg zbrinjavanja.

Foto: Pexels

Prvi predviđa izgradnju pet do sedam regionalnih kompostana u kojima bi se komina zajedno sa zelenom biomasom pretvarala u kvalitetno organsko gnojivo. Time bi se smanjila potreba za dugim prijevozom, a komina bi se zbrinjavala što bliže mjestu nastanka.

Drugi projekt, koji Pinzan smatra najkvalitetnijim dugoročnim rješenjem, jest izgradnja centralnog bioplinskog postrojenja. U njemu bi se komina fermentacijom pretvarala u bioplin, iz kojeg bi se proizvodila električna energija ili bi se pročišćeni metan mogao isporučivati u plinsku mrežu koja prolazi kroz Istarsku županiju.

Nusproizvod tog procesa, takozvani digestat, također bi se koristio kao vrijedno organsko gnojivo za poljoprivredne površine.

Prema riječima pročelnika, upravo takav model predstavlja budućnost održive poljoprivrede jer istodobno rješava pitanje zbrinjavanja komine, proizvodi obnovljive izvore energije i vraća hranjive tvari natrag u tlo, čime se zatvara cijeli proizvodni ciklus i dodatno štiti okoliš.