'Ne tražimo da lovci izgube svoja prava, nego da preuzmu odgovornost!'

Tko je odgovoran kada divljač uništi usjeve i tko bi trebao platiti njihovu zaštitu? Pitanja su to koja već godinama muče hrvatske poljoprivrednike, a sudeći prema upozorenjima Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), ni predložene izmjene Zakona o lovstvu neće donijeti rješenja kojima se nadaju.

Iz Komore upozoravaju da se poljoprivrednicima i dalje nameću veliki troškovi zaštite vlastite proizvodnje, dok odgovornost onih koji gospodare divljači ostaje nedovoljno definirana. Zbog toga su Hrvatskom saboru uputili četiri amandmana kojima žele postići pravedniju raspodjelu obveza i odgovornosti.

Posebno ih zabrinjava činjenica da Ministarstvo, prema njihovim navodima, nije prihvatilo nijedan prijedlog radne skupine koju su činili upravo poljoprivrednici koji se svakodnevno suočavaju sa štetama od divljači.

„HPK nije samo kritizirala zakon nego smo osnovali radnu skupinu poljoprivrednika koji se svakodnevno suočavaju sa štetama od divljači. Ti su ljudi uložili svoje vrijeme, iskustvo i znanje kako bi analizirali predložene izmjene i pripremili konkretna rješenja”, istaknuo je predsjednik HPK-a Željko Mihelić.

Dodao je kako je konačni prijedlog zakona upućen u saborsku proceduru 9. listopada, bez završne rasprave s Komorom, koja je za njegov sadržaj, tvrdi, doznala putem saborskih mrežnih stranica.

Sedamnaest kilometara ograde za jedno gospodarstvo?

Koliko zaštita poljoprivrednih površina može biti zahtjevna, iz HPK-a su pokušali dočarati konkretnim primjerom.

Zamislimo obiteljsko gospodarstvo koje obrađuje 60 hektara zemlje, raspoređenih na 30 manjih parcela. Kada bi vlasnik odlučio zasebno ograditi svaku parcelu, uz pretpostavku njihova približno kvadratnog oblika, morao bi postaviti čak 17 kilometara ograde.

To znači kilometre materijala koji treba kupiti i postaviti, ali i neprestano održavati, popravljati te uklanjati vegetaciju uz ogradu. A sve to uz redovite poslove na gospodarstvu, koje često vode samo članovi obitelji.

Iz Komore naglašavaju da je riječ o ilustrativnom primjeru, a ne o zakonskoj obvezi ograđivanja svih parcela. Ipak, smatraju da on jasno pokazuje koliko financijski i radno zahtjevna može postati zaštita usjeva.

Problem je, upozoravaju, što poljoprivrednik mora ulagati vlastiti novac u zaštitu proizvodnje, a ako šteta ipak nastane, mora dokazivati da je poduzeo odgovarajuće mjere kako bi je spriječio.

Četiri zahtjeva kojima žele zaštititi domaću proizvodnju

Kako bi se takva praksa promijenila, HPK je pripremila četiri amandmana koja je dostavila saborskom Odboru za poljoprivredu i oporbenim klubovima zastupnika. Za pomoć u pronalaženju rješenja obratili su se i predsjedniku Vlade.

Prvi zahtjev odnosi se na odgovornost za nastalu štetu. Komora predlaže da lovoovlaštenici, odnosno oni koji imaju pravo gospodarenja divljači, snose objektivnu odgovornost za štete koje divljač prouzroči. Poljoprivrednici bi pritom morali dokazati nastanak, uzrok i visinu štete, ali ne i krivnju lovoovlaštenika.

Drugim amandmanom traži se da zaštitne mjere osiguravaju i financiraju lovoovlaštenici, uz suradnju poljoprivrednika. Cilj je spriječiti situacije u kojima troškovi zaštite premašuju vrijednost same proizvodnje ili očekivane štete.

Treći zahtjev usmjeren je na pravo na naknadu štete. Iz HPK-a smatraju da poljoprivrednik ne bi smio izgubiti to pravo samo zato što nije mogao vlastitim novcem financirati skupe ograde ili druge nerazmjerne mjere zaštite.

Četvrti amandman odnosi se na poljoprivredne površine u blizini naselja, gdje je uporaba lovačkog oružja ograničena zbog sigurnosti stanovništva. Komora predlaže mogućnost korištenja strogo kontroliranih živolovnih zamki, uz propisane sigurnosne i veterinarske uvjete, pri čemu bi uhvaćenu divljač morao preuzeti lovoovlaštenik.

„Ne tražimo da lovci izgube svoja prava, nego da preuzmu odgovornost”

Iz HPK-a poručuju da njihovi prijedlozi nisu usmjereni protiv lovaca, već protiv sustava u kojem, prema njihovoj ocjeni, poljoprivrednici snose nerazmjeran dio troškova i posljedica šteta od divljači.

„Ne tražimo da lovci izgube svoja prava, nego da uz ta prava preuzmu i odgovornost jer pravo gospodarenja divljači ne može biti važnije od prava poljoprivrednika da proizvodi hranu i živi od svojega rada”, poručio je Mihelić.

Komora od saborskih zastupnika očekuje ozbiljnu raspravu o dostavljenim amandmanima, ali i jasna obrazloženja u slučaju njihova odbijanja.

Naglašavaju pritom da ne osporavaju obvezu poljoprivrednika da razumno štite svoju imovinu, već upozoravaju na situacije u kojima troškovi takve zaštite postaju nerazmjerni njihovim mogućnostima.

„Pravo gospodarenja divljači mora pratiti odgovornost za posljedice tog gospodarenja. Otvoreni smo za svaku stručnu kritiku naših prijedloga. Ali očekujemo da se na konkretne amandmane odgovori argumentima, a ne osobnim prozivkama”, zaključuju iz Hrvatske poljoprivredne komore.