Plaća od 2.000 eura? Poslodavca zapravo stoji čak 3.422 eura, napravili smo izračun na primjeru Rovinja!

Prosječna neto plaća u Hrvatskoj u kolovozu iznosila je 1.543 eura, a medijalna 1.336 eura. Razlika od 207 eura pokazuje koliko prosjek može odudarati od plaće koju prima tipičan radnik.

A kada se govori o povećanju plaća, u javnosti se često spominje iznos koji radnik dobiva na račun, dok ukupni trošak poslodavca ostaje u drugom planu.

Prosjek zbraja sve plaće i dijeli ih s brojem zaposlenih, pa ga podižu i visoke zarade. Medijalna plaća dijeli zaposlene na dvije jednake skupine: polovica je u kolovozu primila manje od 1.336 eura neto, a polovica više. Prema podacima DZS-a, oko dvije trećine zaposlenih primilo je plaću nižu od prosječne.

No ni neto ni bruto iznos sami po sebi ne govore koliko zaposlenik stoji poslodavca. Za prikazani obračun uzeli smo primjer zaposlenika s prebivalištem u Rovinju, bez uzdržavanih članova i dodatnih poreznih olakšica, uz osnovni osobni odbitak od 600 eura.

Rovinj primjenjuje nižu stopu poreza na dohodak od 20 posto.

Na bruto plaću zaposlenika obračunavaju se ukupno 20 posto mirovinskih doprinosa, a poslodavac povrh bruto iznosa plaća još 16,5 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje.

Riječ je o ilustrativnom obračunu za navedene porezne pretpostavke, a ne o stvarnom trošku svakog poslodavca. DZS za kolovoz bilježi prosječnu bruto plaću od 2.180 eura i medijalnu bruto plaću od 1.850 eura.

Kada se na te iznose obračuna uobičajeni zdravstveni doprinos od 16,5 posto, trošak poslodavca iznosi oko 2.539,70 eura za prosječnu bruto plaću i 2.155,25 eura za medijalnu. Stvarni iznosi mogu se razlikovati zbog poreznih olakšica, prebivališta zaposlenika i mogućih oslobođenja poslodavca.

 

Foto: IstraIN

Brojke pokazuju zašto povećanje neto plaće poslodavcu znači osjetno veći izdatak. Da bi zaposleniku isplatio 2.000 eura neto, u ovom primjeru mora osigurati ukupno 3.422,19 eura.

Razlika od 1.422,19 eura sastoji se od 587,50 eura mirovinskih doprinosa iz plaće, 350 eura poreza na dohodak i 484,69 eura zdravstvenog doprinosa koji plaća poslodavac.

Ako pet zaposlenika prima po 2.000 eura neto, poslodavac za njihove plaće izdvaja 17.110,95 eura mjesečno, iako zaposlenicima isplaćuje ukupno 10.000 eura neto.

Povećanje plaća nužno je dok troškovi života rastu, a radnici s pravom žele veća primanja. No u raspravama o tome često se prešućuje drugo pitanje: mogu li poslodavci podnijeti ukupni trošak i koliko im prostora ostaje za nova zapošljavanja, ulaganja i razvoj poslovanja?

Od neto iznosa do ukupnog troška poslodavca

Povećanje minimalne plaće pritom dodatno pomiče donju granicu troškova. Od 1. siječnja 2027. minimalna bruto plaća bit će 1.130 eura, 80 eura više nego ove godine; uz zdravstveni doprinos od 16,5 posto, standardni trošak poslodavca za takvu plaću iznosi oko 1.316,45 eura, bez mogućih olakšica ili državne kompenzacije.

Posebno pitanje otvara zdravstveno osiguranje. Poslodavac za plaću od 2.000 eura neto u ovom primjeru uplaćuje gotovo 485 eura zdravstvenog doprinosa, ali obvezno osiguranje ne pokriva svaku participaciju.

Bez dopunskog osiguranja pacijenti mogu plaćati propisane udjele u troškovima pregleda, dijagnostike, bolničkog liječenja i drugih usluga, osim ako su od participacije posebno oslobođeni.

Radnici trebaju veće plaće, a poslodavci moraju moći održivo poslovati. Zato rasprava o rastu primanja ne bi smjela stati na pitanju koliko će zaposlenik dobiti na račun. Jednako je važno otvoreno razgovarati o tome koliki dio ukupnog troška odlazi na poreze i doprinose te kako povećanje plaća učiniti održivim i za one koji ih isplaćuju.