Svečano otvorenje izložbe „Tragovi, sličnosti... – Tracce, somiglianze...“ akademika Mladena Machieda te njegov autorski poetski recital održat će se u petak, 6. rujna u Kaštelu Bembo u Balama. Izložbu kolaža Mladena Machieda u 20 sati otvorit će akademik Dario Vretenar, a na otvaranju će govoriti autor koncepta izložbe Milan Bešlić i načelnik općine Bale – Valle Edi Pastrovicchio.

U 21 sat Mladen Machiedo izvest će dvojezični, hrvatsko-talijanski poetski recital uz gitarsku pratnju kantautora Valtera Milovana. Organizatori ovog kulturnog događanja su Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Općina Bale – Valle, Festival mladog teatra, Turistička zajednica općine Bale – Valle i Mon Perin d.d.

Hrvatski književni teoretičar, esejist, pjesnik i prevoditelj, akademik Mladen Machiedo zadnji je put predstavljao u Istri svoju knjigu prije dvadeset godina. Bila je to dvotomna antologija „Zrakasti subjekt“ (Ceres), koja je ubrzo potom nagrađena nagradom „Kiklop“ na pulskom Sajmu knjige u Istri (2004.) i nagradom „Diego Valeri“ u talijanskom gradu Monselice (2006.).

Ovom se izložbom u Balama Machiedo vraća pred istarsku publiku predstavljajući svoju zbirku kolaža pod naslovom „Tragovi, sličnosti... - Tracce, somiglianze...“ Pod istim je naslovom autor objavio knjigu u izdanju Hrvatskog centra P. E. N. 2022. godine.

Likovni i književni kritičar Milan Bešlić u tekstu koji prati izložbu „Tragovi, sličnosti... - Tracce, somiglianze...“ ističe da Machiedo kroz izbor kolaža „prikazuje grananje svojeg obiteljskog genealoškog stabla kroz stoljeća u različitim zemljovidnim prostorima, društvenim i kulturološkim kontekstima.“ Naime, kronološki obrnutim slijedom umjetnik, prizvavši djedove i (neupoznate) bake, silazi unatrag do kraja 16. stoljeća u zemljopisnom rasponu od Portugala, Mletačke Republike, Italije, Hrvatske (osobito na relaciji Hvar-Zagreb), carske Rusije, Francuske i Austrije.

Machiedovi kolaži sadrže portrete, fotografije, nadgrobne spomenike, naslovnice književnih i drugih djela, svjedodžbe, diplome i simbolične predmete, a odnose se na obitelji Machiedo, Macedo, Obradich-Bevila(c)qua, Pinkawa, Mikulić, Jakovčić, uz pedagoško-prijateljske referencije na osobe iz obitelji Cornaro Piscopia i Tresić Pavičić.

S tim u svezi Milan Bešlić zaključuje da „Machiedo svojim likovnim jezikom izražava i europsku povijest hrvatske isprepletenu životima obitelji Machiedo kroz stoljeća.“

Prema najavi autora, čitanju vlastite poezije uz gitarističku pratnju kantautora Valtera Milovana, paralelno s autorskom izložbom „Tragovi, sličnosti... Tracce, somiglianze..., (kolaži o predcima)“, Machiedo kani dodati „uzorke“ svojih dugogodišnjih prevođenja i hrvatskih pjesnika na talijanski (dvije antologije i „Pronađeni u prijevodu, 2“). Primjerice Krleža, Cesarić, Šop, Ivanišević, Dizdar...nametali su raznovrsne traduktološke probleme. Osim što mu je ponetko izmaknuo kronološki, Machiedo je osobno upoznao i susretao većinu prevođenih, kao – i u obrnutom smjeru – protagoniste „pseudoenciklopedije“ „Slatkogorka Italija“ (Matica hrvatska Zagreb, 1999.).

Kako će autor u Balama koncipirati svoj nastup, nemoguće je predvidjeti, jer je on poslovično sklon neponavljanju i improvizacijama: ovisno o mjestu i publici, u ovom slučaju na njoj materinskom talijanskom.

Biografija

Mladen Machiedo, hrvatski književni teoretičar, esejist, pjesnik i prevoditelj, rođen je 9. lipnja 1938. u Zagrebu. Diplomirao (1961.) i doktorirao (1979., disertacijom Leonardo da Vinci i poezija, objavljena 1996. i 2002.) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je radio kao lektor, asistent, znanstveni asistent, docent i redoviti profesor talijanske književnosti (od 1984.), a od 2011. je professor emeritus.

U dva mandata bio je pročelnik Odsjeka za talijanski jezik i književnost, a više godina predstojnik Katedre za talijansku književnost. Predavao je i na više talijanskih sveučilišta. Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost izabran je 2006., a za redovitog člana 2014. Član je uredništva Akademijinog časopisa Forum.

Objavio je oko 60 knjiga, od kojih 15 na talijanskom, uključujući prijevode. Kao pjesnik objavio je zbirke pjesama Aeroliti (1982.), Na strani dima (1995.) i Dvostruka milost (2004.), uz dvije pjesničke autoantologije: Poesie (Bologna, 2002.) i Balzami (Zagreb, 2018.). Objavio je nedavno i talijansku zbirku pjesama Linea sottile – Lanceta d’ombra (Modena, 2019.).

Autor je triju antologija talijanske poezije na hrvatskom: Novi talijanski pjesnici (Split, 1971.), Zrakasti subjekt: talijanski pjesnici 20. stoljeća (I–II, Zagreb, 2003.) i Pronađeni u prijevodu (Zagreb, 2020.), te dviju antologija hrvatske poezije na talijanskom.

Autor je više teorijskih, esejističkih i kritičkih djela: Od kanconijera do svemirske nepoznanice (1973.), Nepoznati susjedi ili Bliski neznanci (Vicini ignoti, 1992.), O modusima književnosti: transtalijanistički kompendij (1996., prošireno izdanje 2002.), Umješnost previda / L’art de l’oubli (1997.), Pod različitim motrištima (Sotto varie angolazioni, 1997.), Duž obale: hrvatske i mletačke teme (1997.), Slatkogorka Italija: tri desetljeća s piscima (1999.), Skriveni Machiavelli (Machiavelli segreto, 2001.), Lice i naličje (Dritto e rovescio, 2002.), Preko rubova: između utopije i povijesti (2006.), Futurizam 100 godina kasnije (Zagreb, 2010.), Provjere identiteta (Split, 2016.) te „Moj“ Proust (Zagreb, 2017.).

Na hrvatski je s talijanskog preveo odabir iz spisa Leonarda da Vincija Quadrifolium, Pjesme Giovan Battiste Marina, kao i djela Campane, Ungarettija, Montalea, Pavesea, Calvina, Marina, Cattafija i dr, odnosno sa španjolskog književne odabire Salinasa, Gomeza de la Serne, Bergamina i Jimeneza. Na talijanski je s hrvatskog preveo poeziju Nikole Šopa i Vlade Gotovca. Akademik Mladen Machiedo dobitnik je 15 književnih i znanstvenih nagrada u Italiji i pet u Hrvatskoj.

Član je Društva hrvatskih književnika (DHK), Matice hrvatske, Hrvatskog centra P. E. N. i redoviti član HAZU.