MONSINJOR VILIM GRBAC: Bog nas nije napustio ni zaboravio, a svaki naš čin dobrote ima smisla!

Povodom današnjeg blagdana Svih svetih razgovarali smo s rovinjskim župnikom, monsinjorom Vilimom Grpcem. Osvrnuo se na aktualnu situaciju vezanu uz pandemiju koronavirusa te pojasnio kako bi pravi kršćani trebali doživljavati ovaj blagdan.

Stignete li u ovim okolnostima razgovarati s vjernicima i koliko su oni uplašeni ili zabrinuti uslijed pandemije koronavirusa?

Dužnost mi je razgovarati s vjernicima, a posebno sada. Nastojim im još više nego inače dati nadu i vjeru. Lako je biti vjernik kada sve ide glatko, prema planu, ali kada se suočavamo s ovakvim situacijama onda je to pravi izazov. Ispada da je moguće ono za što smo mislili da nije moguće i da sve ono što smo mislili da možemo kontrolirati ipak ne možemo. To na svakoga drugačije djeluje i moramo se međusobno tješiti i ohrabrivati. Kao odgovorni ljudi moramo se i pridržavati pravila, a već je to samo po sebi ograničavajuće. Moramo misliti na svoje zdravlje i zdravlje drugih, živjeti vjeru i biti dobar primjer. Ovo su trenuci kada mi svećenici itekako imamo što raditi. Naš posao nije stao i sve mise koje služimo posvećujemo tome da se i mi i cijeli svijet što prije oslobodi ove bolesti.

Što savjetujete vjernicima? Kako ih ohrabrujete?

Prvo, ništa više nije onako kako smo navikli i sad treba znati što je važno, a što nije. Sad nije najbitnije hoćemo li sprovesti sve svoje planove već hoćemo li ostati zdravi. Zdravlje i život su dar od Boga i moramo ih poštovati. Kad se suočimo s time da sutra i mi možemo završiti na respiratoru, u bolnici, tada ćemo lakše poštovati one najugroženije; starije, osobe u samoizolaciji i medicinsko osoblje.

Drugo, ako ove godine i ne odete na grobove vaših bližnjih, to neće biti nikakav grijeh niti će nam to naši pokojni zamjeriti. Nisu oni ni očekivali da ćemo njihove grobove obasipati cvijećem već da ćemo živjeti kako su nas učili. Najviše ih poštujemo ako slijedimo njihov primjer. Naravno, ako je to bio dobar primjer.

Jesmo li uistinu svi pozvani na svetost ili je to malo previše za očekivati?

Naravno! Mi na svece često gledamo kao na ljude koji nisu s ovoga svijeta, kao da su pali s Marsa ili živjeli u neko davno doba. Sjetite se Majke Tereze. Ona je živjela u naše vrijeme i u Indiji brinula o ljudima koji su umirali na ulicama. Ovo je zapravo jako lijep blagdan iako je sjetan jer se sjećamo naših pokojnih koji nam nedostaju. No, na svetost smo svi pozvani. To nije priveligija niti nešto što je moguće samo nekima. Svatko od nas to može. Samo treba pratiti Božju riječ i poštivati ljude oko sebe, a to možemo svi. Nitko ne može tvrditi da mu je to neizvedivo. Kad god činimo dobro i nastojimo drugima život učiniti ljepšim i lakšim, na putu smo svetosti. Tu svetost gradimo svojom ljubavlju, požrtvovnošću, strpljenjem i poštenjem. I to moramo činiti već sada, jer smo stvoreni za život, a ne za smrt.

Imate li kakvu posebnu poruku za vjernike povodom današnjeg blagdana?

Bog nas nije napustio ni zaboravio. Nije otišao nekud i ostavio nas. On je tu, u našim srcima. Kad god učinimo nešto dobro on je s nama i svaki naš čin pažnje i dobrote ima smisla.

Ostavite komentar