Tradicija i običaji Svih svetih: Znate li da se na groblje nekoć nosila hrana?

Iako na blagdan Svih svetih odlazimo na grobove svojih najmilijih, to bismo trebali raditi dan kasnije, na Dušni dan. Upravo je 2. studeni posvećen našim bliskim pokojnicima, dok je blagdan Svih Svetih posvećen znanim i neznanim svecima i mučenicima.

Na blagdan Svih svetih, Katolička crkva slavi sve svece, one već kanonizirane i one koji to još nisu. Počeo se slaviti još u 4. stoljeću te su ga u početku sve crkve obilježavale istog dana, u nedjelju nakon Duhova, no Papa Grgur III je u prvoj polovici 8. stoljeća blagdan Svih svetih premjestio na 1. studenog.

Dušni dan karakteriziraju tišina, sjećanja i molitve za pokojne, plaćanje misa za pokojnike, obred oprosta, pomaganje sirotinji i zvonjava crkvenih zvona. Pučki nazivi Mrtvi dan, Mrtvo spomenuće i Dan mrtvih nisu u suglasju s kršćanskim naukom prema kojem je duša besmrtna. O kultu duše u kulturnoj baštini Hrvata, pored ostaloga, svjedoče molitve za duše u čistilištu, te dušice — svjećice koje se pale na taj dan.

Negdašnji sporadični običaj da se pokojnicima na grobove nose i ostavljaju neka jela ili bi se noću ostavljao prostrt stol s jelima i pićem (ili samo pićem), s vremenom je išćeznuo.

Ostalo je samo sjećanje kako je nekoć na tu svetkovinu cijelu noć desetak muškaraca zvonilo crkvenim zvonima. Samo je u narodnome pamćenju ostalo kako se ne tako davno pomagalo sirotinji na svetkovinu Dušnoga dana.

Obred oprosta također je ostao samo u narodnome pamćenju, piše prof. dr. sc. Marko Dragić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Splitu u splitskom fakultetu u stručnom članku u časopisu za religioznu kulturu Obnovljeni život.

Ostavite komentar