Robotrka u Barbanu okupila 57 pojedinačnih natjecatelja i 19 timova iz Istarske i Primorsko-goranske županije

Ove subote, 24. kolovoza, u Barbanu je održana jedanaesta Robotrka na prstenac u organizaciji Društva za robotiku Istra (DRI). Alfa i omega Barbanske Robotrke, profesor Industrijsko-obrtničke škole Pula, Dragan Pantić i ove je godine svojom neumornom karizmom u Barban privukao stotinjak mladih i onih malo starijih na jedinstveno događanje, trku čijim žilama teku elektroni i entuzijazam.

Prije nego li predstavimo sudionike i pobjednike, način provođenja same Robotrke na prstenac skrenuli bi vam pažnju na nešto drugo. U tijeku su zadnji dani učeničkih školskih praznika. Njihovi profesori su sada angažirani na pripremi i organizaciji predstojeće školske godine, dani su to njihova predzadnjeg „slobodnog“ vikenda.

A ipak, mnoštvo djece i profesora kolovoške su dane iskoristili za treninge, pripremu njihovih robota, te naposljetku - došli u Barban. Nije li i to samo po sebi pomalo nestvarno. U eri kada za mlade kažemo kako sjede i bulje u mobitele, ova populacija zagrizla je za nešto drugo.

Ove djevojčice i dječaci su naša budućnost u punom smislu te riječi. Oni su važni za naše društvo! Njihov osmjeh ali i nevine suze zbog boljeg ili tek malo manje boljeg rezultata kazuju nam koliku energiju ulažu, kolike emocije proživljavaju, a mogli su bezbrižno doma  „tipkati po mobitelu“.

Ove važne mlade ljude posjetili su „predsjednik države, predsjednik vlade i predsjednik sabora s ministrima“.. Da, da, znate i sami da ova rečenica (nažalost) nije istinita, a trebala bi biti!

Jedanaesta po redu Robotrka na prstenac ostvarena je u organizaciji DRI u suradnji s Općinom Barban. Domaćinstvo je pružila tamošnja  Osnovna škola. Pokrovitelji su; Hrvatska zajednica tehničke kulture, Hrvatski robotički savez, Općina Barban, ZTK Pule i Istarske županije, Društvo za robotiku Istra, Centar za praktičnu robotiku Pula, Društvo Trka na prstenac, Profil-Klet, Turistička zajednica te lokalni gospodarstvenici i tematski Glavani Park.

Sudjelovalo je pedeset i sedam pojedinačnih natjecatelja, devetnaest timova iz Istarske i Primorsko-goranske županije. Pripreme su krenule još rano ujutro, dva sata po dolasku timova i priprema natjecateljskih staza i robota u deset sati ono je prigodnim obraćanjem organizatora, domaćina i pokrovitelja i službeno počelo. Nekoliko narednih sati bilo je prepuno napetosti i zujanja robota uz ljudsko upravljanje.

Nešto prije 14h proglašeni su pojedinačni i timski pobjednici.

Prvoplasiranih pet timova redom od prvog do petog mjesta su tri prvaka, tim KIOK, Krk (mentor Boris Bolšec), Last Dance, tim OŠ dr. Mate Demarina, Medulin (mentor Hatka Adrović), NE ZNAM tim, KIOK, Krk (mentor Boris Bolšec), Pereci, tim KIOK, Krk (mentor Boris Bolšec), Hrskava banana, tim KIOK, Krk (mentor Boris Bolšec)

U pojedinačnoj konkurenciji u pet prvoplasiranih ušlo je čak jedanaestero natjecatelja;

Prvo mjesto osvojio je Luka Leverić (Last Dance, Medulin). Drugo mjesto pripalo je Davidu Rimbaldo (Tri prvaka, Krk). Trećeplasirana je Darija Purić (Zlatna kruna, Krk). Četvrti u poretku bio je Lovro Varelija (Last Dance, Medulin). Peto mjesto dijele učenice i učenici iz Barbana i Krka i to; Lovro Katnić, Mihael Bajčić, Paola Marijanić, Tin Filipović, Leon Lipovac, Toni Čeperić i Lorenzo Manzin.

Nakon podjele priznanja, medalja i poklona svi učesnici otišli su u Glavani Park na jedan drugačiji adrenalinski odmor. Organizatori mogu biti ponosni na ovo posjećeno i jedinstveno natjecanje kojime se povezuje tradicija i budućnost u zanimljivoj, edukativnoj i jedinoj nam sadašnjosti.

Samo natjecanje rezultat je pojedinačnih osobina natjecatelja i mentora ali uklopljeno u timski rad. Od brige da sva oprema stigne od škole do Barbana i natrag u ispravnom stanju, do treninga i usvajanja znanja i onih sitnih malih „kvaka“ koje u natjecanju znače osvajanje bodova.

Natjecateljski duh je snažno prisutan, no to je i mjesto za stjecanje prijateljstva, iskustva, znanja. Kako drugačije opisati pregaranje motora jednom timu (što automatski znači kako je za njih natjecanje završeno) dok mu drugi tim (direktna konkurencija!) na brzinu skida motor sa svog robota i tako naizmjence jedni i drugi ostaju u igri sa istim motorom. To su obrasci ljudskosti, onome čemu teže svi oni koji se nesebično daju u organizaciju Robotrke na prstenac.

Bit natjecanja je u tročlanim posadama robota. Vožnja i upravljanje kopljem koje pogađa (ili nekad i ne baš) u otvore prstena provodi se na različite načine, prema pravilima natjecanja, uključujući i upravljanje samo pomoću gledanja u monitor, pokretne slike s kamere na robotima.

Veliki doprinos ovogodišnjoj Robotrci na prstenac pružili su; Andrea Stanković, Denis Gentilini, Marino Tumpić i učenici (bivši i sadašnji) Industrijsko obrtničke škole Pula. Ravnateljica osnovne škole u Barbanu (Marina Čalić), predsjednik Društva Trka na prstenac Aldo Osip te drugi članovi Društva i djelatnici Općine Barban. Za divan plakat 11. Robotrke na prstenac zaslužan je Mladen Radolović.

"Povijest, sadašnjost i budućnost su poput tri vanjska polja Prstenca a centralno polje u sredini, ono najvrijednije u natjecanju, je simbioza ljubavi, znatiželje i odgovornosti svih onih koji su sudjelovali na Robotrci.

Ovo nije samo igra, ovo je trenutak koji će obilježiti našu budućnost, a ove mlade ljude, sutra kada budu predvodnici društvenog boljitka, zauvijek vezati na suradnju i odgovornost u obavljanju svojih poslova. Poslovi za njih danas još ne postoje, oni će ih sami stvoriti" rekao nam je pokretačka snaga Robotrke na prstenac, profesor Dragan Pantić.

Ostavite komentar