Svi su u tom virusu. Sve što čovjek radi posljednjih tjedana povezuje se s koronom, čak i kad s njom nema veze.
Na primjer, čisti žena kuću, pere ulazna vrata, sve puno peludi, mete opalo lišće još od jesenas, čisti kvake- odmah misle ljudi na koronu, a ova to radi otkako zna za sebe.
A neki dan čovjek u marketu kupuje baterije, veli mu ovaj iza njega, 'spremaš se ha' misleći na krizno stanje bez struje valjda, tko će znati, a zapravo što je- ovom samo nestalo baterija doma za brijaći aparat.
Ljudi šetaju uz plažu, slika ih se i posta na internet 'vidi, kako naši znaju i hodati sad kad je korona', a ovi hodaju otkada imaju noge.
Leže ljudi na livadi i grije ih sunce, odmah svi šapuću, 'gle ostali bez posla od korone, sad mogu samo se istezati po travama', a ovi uživaju proljeće- svako proljeće.
I tako, korona jest, ali nije sve, da vam odmah kažem.
Neke su stvari ljudi radili i prije nje, ali nitko nije vidio.
Izašle su slike kako djeca rolaju, rošulaju, bacaju loptu i svima odmah na pamet pala korona i kako nas je bolest vratila nazad pa sad naša djeca vide dalje od ekrana.
Vidjeli su i prije, ali mi možda nismo.
I tako je, odjednom, korona preuzela ono što zaista jest, ali i ono što nije, a mislimo da jest.
A spašava nas sunce, jer kad je ovako lijepo šareno i toplo, ni korona ne izgleda baš tako zastrašujuća. Jer u svakom lošem treba vidjeti neko dobro.
Ako ne vidiš, potrudi se više.
Ostavite komentar