U DRUŠTVU S ANDREJOM SVILAROM Djeca su mali Veliki ljudi

Trideset i osmogodišnji Rovinjac, Andrej Svilar trostruki je nositelj prvog mjesta u trima različitim kategorijama. Još kao student Visoke učiteljske škole u Puli – predškolskog usmjerenja bio je jedini dečko u društvu djevojaka - budućih odgojiteljica u vrtićima.

Danas, i nakon diplome, opet je prvi i još uvijek jedini muški odgajatelj u tzv. ženskom kolektivu Dječjem vrtiću i jaslicama „Neven“, čime je ujedno i „prva teta iz vrtića koja ima bradu i dugu kosu a nije cura“.

No, šalu na stranu. Jer, odgajatelja Andreja, kojeg najmlađi najčešće oslovljavaju po imenu, ili ga jednostavno zovu barba Andrej, pitali smo kako on pliva u tzv. ženskom kolektivu i u društvu svojih najmlađih sugrađana.

-Odlično. I kod odgajateljica i kod djece. Dok su kolegice moj dolazak i posao prihvatile pod 'normalno' ili bolje rećeno samo i samo kao novog zaposlenika, mali su ponekad znali biti iznenađeni. Konkretno, razlog njihove zbunjenosti nije se ticao čuđenja vezanog za pitanje da li ih je u grupi trebala dočekati odgojiteljica/odgojitelj, već zašto muškarac ima dugu kosu, kaže nam kroz smijeh Andrej, upravo i  na ovom primjeru ilustrirajući  jedan od najvažnijih razloga odabira svoje profesije.

-Djeca su iskrena i radoznala. Bez imalo zadrške, pitaju ono što ih zanima. U njima nema onog što (ne)razvijamo godinama i kroz život – a to su pravila društvenog ponašanja. Znatiželjniji su i reagiraju na prvu, bez zlobe i osude i mislim, da od tih malih velikih ljudi možemo puno naučiti. No, uvjet je i da ih slušamo i da im se posvetimo, kaže Andrej Svilar.

Ostavite komentar