"Njihova generacija je svakakva, njihovi su uzori sumnjivi, ponašanje neprimjereno, muzika nikakva... Oni su ovakvi, oni su onakvi..."

Ma oni su super!

Tko god se danas zatekao ispred Rojca u Puli mogao se uvjeriti koliko su naši maturanti zapravo i spontani i dobri, koliko su dobre energije ispoljili proslavljajući završetak srednjoškolskog obrazovanja i svoju zrelost.

Bez obzira na to jesu li nekog "nevinog" pogodili bojom, ili se dogodio neki incident na ulici, nikakvi sporadični slučajevi ne bi im trebali pokvariti veselje.

To su generacije mladih ljudi, praktički djece, koji su više od dvije godine proveli pod epidemiološkim mjerama. I samo zbog toga  zaslužuju sve ono što danas mogu dobiti. Devetinu su svog života proveli pod ključem, uskraćeni za sve ono što smo mi u mladosti imali.

Družili su se online, učili i markirali virtualno, voljeli se na daljinu. I tko god im ima što reći protiv njihovog današnjeg slavlja, neka prvo o tome vodi računa. Zato neka piju, pjevaju, neka luduju.

Ali i opet čujemo komentare dežurnih partibrejkera. "Oni slave, a ne znaju što ih sutra čeka".

I ne trebaju znati! Kao da prethodne generacije nisu obilježavale kraj nastave, kao da su se nekad maturanti zadnjeg dana škole zatvarali u svoje sobe i plakali nad svojim neizvjesnim sudbinama i budućnošću svijeta.

Neka slave, djeca, pa makar sutra bili nesretni, nezaposleni, siromašni, prezreni i iskorištavani. Nema u slavlju ništa loše, to ne mogu shvatiti samo oni luzeri koji su iz dana u dan propuštali život dok su strepili kako će im život izgledati. 

I mi, starci, trebamo uživati u njihovom veselju. Jer što god da donosi sutra, barem će za starost imati lijepe uspomene na današnji dan. Dan mladosti!