HUMANITARAC VELIKOG SRCA Darivatelj krvi iz Poreča pomogao bi svakome

Prošlog je tjedna povodom 70 godina darovateljstva krvi u Republici Hrvatskoj predsjednik Zoran Milanović odlikovao 164 dobrovoljna davatelja. Čak dvojica su bila iz Poreča, a mi smo tom prigodom porazgovarali s jednim od njih, Ahmetom Kovačevićem, humanitarcem velikoga srca koji je darovao krv čak 103 puta!

Odmah je na prvu Ahmet nasmijan od uha do uha, skroman, i kako kaže, ne voli biti u centru pozornosti, ne želi dati intervju zbog slave, već da ukaže mladim ljudima na važnost darivanja krvi.

Simpatičan Ahmet po svemu je posve “običan” čovjek, no nije nimalo običan, poseban je po ljudskosti, humanosti i vrijednostima kojima odiše. “Ako nekom čovjeku treba bilo kakva pomoć, recimo za deset minuta, a ti imaš vremena, zašto mu ne bi pomogao?”, čudi se Ahmet dok smo opušteni pili kavu u Poreču.

23. listopada dobili ste plaketu Red Danice Hrvatske slikom Katerine Zrinski od Zorana Milanovića, kakav je to bio osjećaj?

Osjećaj je bio izvrstan! Malo ljudi dočeka da se može rukovati s predsjednikom države, on to obično čini za vojsku i slično, a sada je darivao plakete nama humanitarcima.

Družili smo se i nakon same dodjele, čak je ostao i dulje od planiranog, a on ima svoje protokole.

Darovali ste krv čak 103 puta! Kako to da ste odlučili biti tako vjerni darivatelj krvi i imate li katkad kojih nuspojava, bude li vam nekad slabo poslije?

Sada sam već star i morao bi ići do Rijeke da ponovno dam krv. Osjećam se i dalje da mogu, vitalan sam i sigurno ću još darivati krv.

Nikada mi nije slabo! Samo zdrav čovjek može biti darivatelj krvi i zbog toga jako pazim na svoje zdravlje. Odrastao čovjek ima od 5 do 7 litara krvi, a još ne postoji stroj osim ljudskog organizma koji bi krv mogao proizvesti.

Nekome stvarno treba krv svake sekunde. Što je onda pola litre krvi koje daruješ? Pa i ako se malo jače porežeš možeš izgubiti tu količinu, a ovako stvarno nekome pomogneš. Zbog toga sam uvijek uzbuđen prije davanja i nema tu mjesta slabosti ili strahu od igle.

Foto: Ured Predsjednika RH/Tomislav Bušljeta, Marko Beljan

Kada ste počeli darivati krv i zašto?

Išao sam vidjeti kako je to i shvatio sam da nije ništa strašno, već je humano i da me stvarno istinski ispunjava srećom i zadovoljstvom. Imao sam oko 23 godine, žao mi je što nisam krenuo i ranije!

Sada imam dva sina i tu ljubav prema davanju krvi sam prenio i na njih, obojica daruju krv i zbog toga sam jako sretan.

Od kuda ste inače i kada ste se preselili u Poreč? Kako vam se sviđa život u Istri?

Došao sam iz Bosne prije 38 godina zbog posla, a kasnije sam se ovdje zaljubio u Istrijanku. Sviđa mi se što je Istra drugačija od ostali  regija u Hrvatskoj, multikulturalna je.

Nije bitno koje si nacionalnosti, vjere, od kuda dolaziš... Bitno je da si čovjek!.

Čime se bavite i kako ostajete ovako vitalni?

Sada sam u mirovini, a bio sam građevinski radnik. Svako jutro ustajem u 6 sati i odem na kavu. Davno sam naučio da je doručak najvažniji obrok u danu i jako mi je bitna pravilna prehrana. Volim meso, ali isto tako volim jesti puno povrća. Evo i jedan savjet - ako vam fali željeza u krvi, jedite radič!

Također volim hodati, a u moru nisam bio već 6 godina, iako ga vidim svaki dan s terase...

Volonterski volim pomoći i u Crvenom Križu pa sam tamo ofarbao stolariju. Svakome bih pomogao - kome treba nešto raditi, cijepati drva i slično - ja sam uvijek na raspolaganju!.

Za kraj je Ahmet pohvalio Crveni Križ Poreč koji je, kako kaže, jedna od boljih organizacija u Hrvatskoj, a poziva i sve ljude dobre volje, osobito mlade, da kontroliraju svoje zdravlje i pomognu drugome, a sve to mogu upravo darivanjem krvi.

“Ne bojte se igle i budite humani!”, poručuje veseli gospodin iz Poreča koji nas je podsjetio što to znači biti čovjek.

Ostavite komentar