DINO KOZLEVAC 'Profesionalci su udarna snaga vatrogastva' LJUDI KOJI ZA VAS RISKIRAJU SVOJ ŽIVOT I ZDRAVLJE

Dok neke moderne teorije govore o tome kako bi radno mjesto trebalo redovito mijenjati i tako održavati pozitivnu napetost nove okoline i kolega, za neke profesije vrijedi upravo suprotno.

Dugogodišnji radni staž na istom mjestu garantira iskustvo koje je teško steći drukčije no radeći taj isti posao. Govorimo o vatrogastvu. Zanimanju i životnom pozivu, a najmanje poslu, a koje je visokorizično, često potplaćeno i koje nema radnog vremena.

Osim što vatrogasac radi sve, on to radi i uvijek, bez obzira što mu dijete ima svoju prvu priredbu u kojoj recitira, sportske utakmice, u posjetu je došla porodica izdaleka ili je nekome u obitelji rođendan. Kada zazvoni dežurni telefon vatrogasac napušta svoje sigurno mjesto i svoje slobodno vrijeme zamijenjuje radnim odjelom i akcijom spašavanja.

Oni osim što gase požare, spašavaju životinje i to ne samo one velike, već pse, mačke, ali i žabe, potom odbjegle kanarince s najviših grana stabala, uklanjaju zmije iz automobila ili kuća i to u maniri dobrog gospodara hvatajući je u vreću i puštajući njezino prirodno stanište. Matematički rečeno, tek 20 posto cjelokupnog posla odnosi se na gašenje požara.

Možda najpoznatiji istarski vatrogasac je Dino Kozlevac, županijski vatrogasni zapovjednik koji je nastavio obiteljsku tradiciju vatrogastva.

Još se je kao maloljetnik opredijelio za vatrogasnu školu pa je od nje do danas sakupio ni više ni manje nego ravnih četrdeset godina radnog iskustva.

ŠKOLOVANJE ZA VATROGASCA U ZAGREBU

-Otac mi je isto bio profesionalni vatrogasac u JVP Buje, odnosno Umag, a ja sam se kao dijete igrao u vatrogasnom domu i od početka sam znao da ću jednog dana biti vatrogasac bez obzira što su mi se u međuvremenu sviđala još brojna druga zanimanja, kaže Kozlevac koji priznaje da u doba njegove mladosti ovo zanimanje nije bilo vrednovano kao danas.

- Sa šesnaest godina sam krenuo u vatrogasnu školu u Zagreb i tamo sam završio ondašnje školovanje za KV vatrogasca, nakon toga stručni radnik specijalista 5. stupanj, a nakon toga sam otišao u vojsku. 15. veljače 1980. sam se zaposlio u JVP Umag i od onda sam u vatrogastvu, kaže Kozlevac.

Četrdesetgodišnje iskustvo je neprocijenjivo jer se mnoge stvari ponavljaju u ovom poslu, priznaje Kozlevac, iako niti jedna od njih nije ista.

- Ovaj posao se ne može obavljati rutinski jer svaka vatrogasna intervencija je drugačija i to j najveća razlika od nekog uredskog posla. Ovo je adrenalin i ništa ne pričinjava veće zadovoljstvo od spašavanja nekoga.

PLAĆA KAO MOTIV ČINI LOŠEG VATROGASCA

Biti vatrogasac danas dijeli se na profesionlani i onaj dobrovoljni dio. Prvi rade u ustanovi javne vatrogasne postrojbe, tamo su zaposleni i za svoju plaću sjajno obavljaju svoj posao riskirajući svoje zdravlje i život. Profesionalni vatrogasci su udarna snaga vatrogastva.

A onda postoji jedna sjajna brojna ekipa dobrovoljnih vatrogasaca, na Rovinjštini su oni u Balama, Kanfanaru, Rovinjskom Selu i Žminju. Oni su se udružili da zajedno pomognu svojoj užoj i široj zajednici i to rade besplatno.

Zajedničko jednima i drugima jest dobar osjećaj pomaganja onima u nevolji pa se i u njihovom djelokrugu dobrovoljnog rada nađe i spašavanje ljudi, imovine, često životinja, ali i upražnjavanje društvenih aktivnosti.

-Morate postaviti pitanje ako se nekome sviđa jedino gasiti požare i biti prljav, to nije to. Čovjek mora biti kompletno zadovoljan, kaže Kozlevac.

Zanimanje vatrogasac ne može se usporediti nekad i danas, priznaje nam aktualni vatrogasni zapovjednik. – Kad sam počinjao nije bilo zaštitih odjela. U odori u kojoj ste bili po danu, išlo se je na intervenciju, mokri, prljavi, a odjeća se je znala na čovjeku i zalediti. Danas postoje odlična sredstva rada koja jamče kvalitetu i za rukovanje njima morate biti educirani, kaže Kozlevac.

Danas, unatoč modernizaciji materijala i tehnologije, pa čak i određenom porastu plaće, za vatrogastvo se mladi teško odlučuju.

OD STO PRIJAVLJENIH ZA POSAO VATROGASCA, TEK ĆE IZ DESETERO ZADOVOLJITI UVJETE

Plaća ne može i ne smije imati presudnu ulogu o odabiru ovog zanimanja jer to nije dovoljni motivator, smatra Kozlevac. Velika prepreka onima koji bi se i htjeli baviti ovim zanimanjem i pokažu početni interes, na posljetku shvate da se boje visine, generalno opasnosti ili nemaju fizičku predispoziciju. Osim toga, psihofizički testovi su rigorozni pa na posljetku vatrogasca nije lako naći.

Dobar korak da se vidi kako vatrogastvo funkcionira je i sezonski posao vatrogasca gdje oni obavljaju pomoćne poslove gašenja požara otvorenog prostora. Na licu mjesta mladi se upoznaju s naravi ovog posla pa lakše mogu odlučiti je li ovakav visokorizični stil života za njih ili nije.

U svakom slučaju, ostaje činjenica koju napominje Dino Kozlevac, županijski vatrogasni zapovjednik- Isključivo plaća nije dobar ineters. To je loš vatrogasac.

Koliko je iskustvo bitno pokazuje činjenica da bez obzira na beneficirani radni staž, vatrogasac može nastaviti obavljati svoj posao dokle god prolazi psihofizičke testove, odnosno do 65. godine, no on neće obavljati one najopasnije poslove koju uključuju, između ostalog, skakanje po krovovima. 

Sadašnji zakon i mirovinski sustav motivirati će vatrogasce da odu u mirovinu pa su očekivanja da će kroz godinu do dvije porasti potreba za novim vatrogascima. 

FOTO Rovinj FM, JVP Rovinj

Ostavite komentar