Donosimo prvi dio reportaže o Kaznionici Valtura U KOJOJ ZATVORENICI NERIJETKO POŽELE OSTATI DO SAMOG KRAJA KAZNE

Posjetili smo Kaznionicu u Valturi nedaleko Pule gdje su nas ugostili upravitelj Josip Trošt; Željko Brgles, voditelj tretmana te Ener Radolović, voditelj Odjela za rad i strukovnu izobrazbu zatvorenika. 

Ova je specifična ustanova osnovana još 1956. godine kao jedina otvorena kaznionica u bivšoj državi, a taj je status zadržala i u Republici Hrvatskoj.

Njeno otvaranje inicirano je nakon konferencije Ujedinjenih naroda održane 1955. godine u Ženevi.

JEDINA OTVORENA KAZNIONICA U HRVATSKOJ

Sudionici su ondje, naime, iskazali potrebu za otvaranjem ustanova kaznenih tijela otvorenog tipa, a sve u svrhu humanizacije izdržavanja kazne zatvora bez sredstava prisile, represije i svih ostalih strogih uvjeta koji su dotad postojali u zatvorskim sustavima.

Kaznionica u Valturi je ustrojbena jedinica uprave za zatvorski sustav i probaciju u sklopu Ministarstva pravosuđa i uprave.

Funkcioniranje Kaznionice odvija se kroz nekoliko odjela: Odjel upravnih poslova, Odjel tretmana, Odjel za rad i strukovnu izobrazbu zatvorenika, zatim Odjel financijsko - knjigovodstvenih poslova, Odjel zdravstvene zaštite zatvorenika i Pododsjek dežurstva. 

U njoj je zaposleno devedeset i troje službenika i namještenika. Prostire se na 716 hektara površine, od čega njih 440 otpada na poljoprivredno zemljište, postoji i tridesetak gospodarskih objekata, a ostatak čini šuma. 

„Zatvorenici su kod nas uvijek imali mogućnost samoorganiziranja svog radnog dana sukladno kućnim redovima koji su bili na snazi u određenim periodima. Kod nas je zajamčena sloboda kretanja, nema ključeva u vratima, čuvara ni pravosudne policije. Mi smo jedino kazneno tijelo u Republici Hrvatskoj koje nema pravosudnu policiju.

Osiguranje kaznionice povjereno je našoj dežurnoj službi, a oni su državni službenici, civili koji u svom opisu poslova imaju i to da sudjeluju u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora, brinu o sigurnosti Kaznionice te o kontroli ulaska i izlaska djelatnika, zatvorenika, posjetitelja i klijenata odnosno kupaca koji koriste usluge i proizvode Kaznionice“, pojašnjava nam upravitelj Trošt. 

SVI RADNO SPOSOBNI ZATVORENICI MOGU RADITI I PRIMATI NAKNADU

Naime, svi radno sposobni zatvorenici ovdje mogu raditi ukoliko to žele te za to primaju i naknadu. Na ponuđena radna mjesta zatvorenik se raspoređuje uglavnom prema svojoj zdravstvenoj sposobnosti, afinitetima te stečenim znanjima.

Zasad se proizvodni procesi održavaju na visokoj razini iako je broj zatvorenika relativno malen, pa ih ovdje sad ima svega pedesetak. 

„Pad broja zatvorenika je posljedica uvođenja alternativnih kazni zatvora odnosno takozvanog Rada za opće dobro što je dovelo do toga da sustav sada bilježi barem tisuću i pol manje zatvorenika, a to onda znači i manje radne snage u našim radnim procesima“, ustvrdio je Trošt. 

Voditelj tretmana, Željko Brgles, pojasnio nam je kako se za svakog zatvorenika koji dođe na izdržavanje kazne izrađuje pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora.

Tretmanski tim čine: socijalni radnici, psiholozi i liječnica. Na osnovu pojedinčevih mogućnosti i sposobnosti, ali i trenutnih potreba Kaznionice, on biva raspoređen na rad. 

„Osim rada, bitno je ponašanje zatvorenika te prvobitni razlog njegovog dolaska na izdržavanje kazne. Sedamdeset posto njih osuđeno je radi prometnih prekršaja, dvadeset radi imovinskih delikata te desetak posto radi neplaćanja alimentacije.

Trenutno su aktualna dva posebna programa koja moraju proći svi zatvorenici koji su kazneno djelo iz prometa počinili pod utjecajem alkohola, a to su: „Tretman zatvorenika s kaznenim djelom prometa“ i „Tretman zatvorenika s alkoholom uzrokovanim poremećajima“. Prosječna duljina trajanja kazne ovdje iznosi između godinu i dvije. Najkraća je trenutno deset mjeseci, a najduža šest godina“, veli nam Brgles. 

SVIM ZATVORENICIMA ORGANIZIRAN RADNI DAN I SLOBODNE AKTIVNOSTI

Radni dan zatvorenika počinje buđenjem u 6 sati ujutro, doručak započinje u 6 i 30, a na svom radnom mjestu moraju biti u 7 sati. Mada, postoje jutarnje, popodnevne i noćne smjene, ovisno o kojem je radnom mjestu riječ.

Govorimo li o jutarnjoj smjeni, radni dan završava u 15 sati, a poslijepodne zatvorenici imaju slobodno vrijeme koje upražnjavaju na način da sami odabiru čime se žele baviti. Na raspolaganju imaju jako dobro opremljenu teretanu, knjižnicu s oko pet tisuća naslova, bogatu videoteku te slikarsku radionicu. 

Za sve one koji zbog smanjenih psihofizičkih sposobnosti ne mogu biti ukljuljučeni u ozbiljnije radne procese, postoji radionica izrade glinenih proizvoda.

„Zatvorenici se mogu baviti svim mogućim sportovima; imamo nogometno, odbojkaško i košarkaško igralište, boćalište, zatim pikado, mali nogomet, stolni tenis i stolni nogomet. Zapravo im možemo sve osigurati ako je to sukladno sigurnosnim zahtjevima. 

OVDJE SU KAZNU IZDRŽAVALE BROJNE OSOBE IZ JAVNOG ŽIVOTA  

Kroz povijest, u našoj Kaznionici bilo je i poznatih ličnosti te osoba iz javnog života. No, i za njih vrijede ista pravila i svi su ih se uvijek pridržavali i nikad s njima nismo imali problema. Dapače, čak su te osobe iz javnog života, koje i trenutačno izdržavaju kaznu kod nas, motivacija ostalim zatvorenicima u ovom sustavu koji je potpuno rehabilitativan i otvoren.

Naime, nama svi zatvorenici dolaze iz Centra za dijagnostiku koji se nalazi u Zagrebu i gdje se obavlja trijaža te određuje mjesto izvršavanja kazne zatvora ovisno o vrsti kaznenog djela i duljini kazne. S obzirom na to oni se raspoređuju u zatvorene, poluotvorene ili otvorene uvjete.

Tamo provedu i do dva mjeseca pod ključem tako da kad dođu ovamo itekako znaju cijeniti naše uvjete.

Svakog dana imamo četiri obroka, dežuran tim stručnjaka uključujući i liječničku službu. Zatvorenici nam se mogu požaliti u bilo kojem trenutku, mi im omogućavamo kontakte s obiteljima i, sve u svemu, imaju jednu potpunu skrb na račun države“, kaže voditelj tretmana, Brgles. 

BAVE SE POLJOPRIVREDOM, STOČARSTVOM, PROIZVODNJOM KAMENIH FRAKCIJA, TEHNIČKIM PREGLEDIMA VOZILA...

Radolović nam je objasnio kako u Odjelu za rad i strukovnu izobrazbu postoji Odsjek poljoprivredne radionice koji je sačinjen od stočne i biljne proizvodnje.

Potonja, u pravilu, proizvodi hranu za stoku. Naime, hrane svu svoju stoku, a imaju 350 grla goveda te 130 krava na mužnji.

Proizvode, dakako, svoje mlijeko te godišnje plasiraju do 900 000 litara mlijeka ugovorene proizvodnje za poznatog kupca. Biljna radionica, na otprilike 130 hektara, proizvodi ječam koji se također plasira na tržište. 

„Od ostale biljne proizvodnje valja spomenuti rajčicu, krumpir te ostalo povrće koje je na raspolaganju zatvorskom sustavu, a osiguravamo hranu za zatvore u Puli i Rijeci. To također vrijedi i za opskrbu mesom. U kamenolomu smo, pak, usmjereni na proizvodnju kamenih frakcija, a godišnji prosjek nam se kreće od 35 do 45 tisuća kubičnih metara.

Njih, naravno, prodajemo i tako ostvarujemo prihode. Uzgajamo još i grožđe, masline i lavandu, a imamo i stanicu za tehnički pregled u kojoj radi petero djelatnika, a usluge koje ona pruža istovjetne su svakoj drugoj vanjskoj stanici. U njoj obavimo oko 4000 tehničkih pregleda godišnje“, kazao nam je Radolović. 

Imali su, kažu nam, u posljednje vrijeme, i situacije u kojima su ih zatvorenici iznenadili izražavanjem želja za ostankom do samog kraja kazne.

Iako se to, ipak, nije dogodilo te su ipak otišli na svoje uvjetne otpuste, no u neformalnim razgovorima određeni broj zatvorenika tvrdi kako ovakve uvjete života nemaju kod kuće.

Zašto je tomu tako doznajte uskoro u nastavku priče o ovoj jedinstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj.  

FOTOGRAFIJE: SREĆKO NIKETIĆ 

Ostavite komentar