IN MEMORIAM: RAJKO DUJMIĆ (1954. - 2020.)

Vječni dječak hrvatske glazbene scene i jedan od najznačajnijih skladatelja kojeg je Hrvatska dala, Rajko Dujmić, jučer je zaklopio te svoje sanjive i sjetne dječje oči i s nebeskim kočijama otisnuo se i do Boga i do Neba. I još više, ako treba.

Koliko smo s njime dobili, vjerojatno smo zaključili tek jučer kada smo ga izgubili.

Kakve god bile naše privatne glazbene preference, ne možemo zanemariti činjenicu da je Rajko zaslužan za stihove i melodije koje su postale opća mjesta, metafore svima jasne.

Šuti, samo šuti...

Sad kad te nema, neka uz mene spava...

Kako je dobro vidjeti te opet

Ruke ne pokazuje, kaže da dobro je...

Ako te izgubim, ako jednom odeš...

I da li pamtiš zadnje ljeto, srcu mom još tako sveto...

Sumnjam kako postoji netko kome su ovi stihovi nepoznati, kome ne bude asocijacije i tko ih ne može smjestiti u određeno vrijeme i mjesto. A upravo ih to čini bezvremenskima i bliskima svima. Rajko je znao naizgled zabavnoj skladbi dati himničnu snagu koja čovjeka tjera da zapjeva jače, pojača ton na radio prijemniku ili šapne lideru svadbenog benda da odsvira baš onu stvar Novih fosila.

Rajko Dujmić, s Novim fosilima posredno, a svojim srcem izravno, ušao je u naše živote, u naše dnevne boravke, nedjeljne ručkove, vjenčanja, sprovode, slavlja, nogometne stadione. Pobjede i poraze. Privatne i javne.

Ušao je bez da je to tražio i htio.

Tamo mu je naprosto bilo mjesto. Uz čovjeka. I njegove životne bitke, uspone i padove. 

On sam bio je, pak, čovjek koji je, kako je često znao reći, usamljen sa svojim talentom.

I to je ono što nam je najviše žao sad kad ga nema; što je netko tko nam je pružio toliko sreće zapravo bio nesretan.

Pa ćemo se pokušati tješiti njegovim stihovima koje je obično, na koncertima, pjevao za prerano preminulu kolegicu pjevačicu Đurđicu Barlović:

Sklopi oči kad zaželiš da me vidiš

Jer ako me stvarno voliš

Tada samo sklopi oči

I ne brini

Ja ću doći

Skladatelj, aranžer i producent, Rajko Dujmić, rođen je 7. kolovoza 1954. godine u Zagrebu, gdje je i završio glazbeno obrazovanje. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski, smjer violina, nakon čega je apsolvirao na Pedagoškoj akademiji. Najveći dio svoje karijere proveo je u Novim fosilima, a njegovim dolaskom 1978. godine grupa je uz sjajnog klavijaturistu dobila i izvanrednog skladatelja.

Prodano je 65 tisuća primjeraka singlice 'Da te ne volim', a primjeraka istoimene ploče 170 tisuća.

S pločom 'Budi uvijek blizu' iz 1981. godine dosegnuo je dijamantnu nakladu. Na najprodavanijoj ploči Novih fosila, prodanoj u gotovo pola milijuna primjeraka, nalaze se neki od njegovih najvećih hitova kao što su 'Plava košulja', 'Saša', 'Tonka' i 'Ključ je ispod otirača'.

Singlice Novih fosila uspješno su prodavane i u Europi. Posebno se pamti njegova suradnja s Momčilom Popadićem s kojim je, među ostalim, napisao antologijsku Tonku.

S Novim fosilima intenzivno je radio do 1990. godine i kroz tih tridesetak godina izdao veliki broj nosača zvuka u milijunskim nakladama, čime su, diskografski gledano, Novi fosili najuspješnija grupa svih vremena na ovim prostorima.

U svojoj bogatoj karijeri napisao je više od 1 800 djela, a na većini pjesama se, osim kao autor glazbe, pojavio i kao aranžer ili producent.

Tri godine zaredom kao autor se pojavio na natjecanjima za pjesmu Eurovizije i postigao zapaženi uspjeh. S njegovom su pjesmom 'Ja sam za ples' Novi fosili 1987. godine osvojili četvrto mjesto na nastupu u Bruxellesu, sljedeće su godine Srebrna krila s pjesmom 'Mangup' u Dublinu osvojila šesto mjesto, a najveći je eurovizijski uspjeh postigao s pjesmom 'Rock me'.

Izvela ju je 1989. godine u Lausanni tada slabo poznata zadarska grupa Riva i osvojivši prvo mjesto Euroviziju sljedeće godine dovela u Zagreb.

U sjećanju mnogih ostat će zapamćen i kao koautor pjesme 'Moja domovina', koju je napisao sa Zrinkom Tutićem. Jednu od najljepših domoljubnih pjesama izvelo je 1991. godine 150 hrvatskih glazbenika.

Rajko Dujmić je osvojio brojne festivalske nagrade; 1978. i 1980. godine u Splitu, 1979. u Opatiji, 1987. na Jugoviziji i 1990. u Zagrebu.

Nagradu Zlatna ptica, koja se dodjeljuje za najveću nakladu prodanih nosača zvuka, osvojio je 1985. i 2000. godine. 

Diskografskom nagradom Porin nagrađen je 2013. godine za životno djelo.

"Ni Bog ne prašta sve
i prstom kazuje
Tko dalje ne može
i koga odnose nebeske kočije..."

RAJKO DUJMIĆ

Ostavite komentar