JESTE LI ZNALI? Evo kako izgleda gašenje požara iz prve ruke

Nastavno na prvi dio reportaže o tome kako heroji gase šumske požare, što možete pročitati ovdje, donosimo i ostatak zanimljivosti o vatrogascima i njihovom radu, koji je pripremila Hrvatska vatrogasna zajednica.

Zavisno o opremljenosti vatrogasne postrojbe, po dojavi vatrogasci izlaze na teren s potrebnim vozilima. Obično su to specijalizirana vozila za gašenje šumskih požara.

Posadu ovih vozila čine najčešće 3 vatrogasca, a vozila su opremljena vatrogasnim centrifugalnim pumpama, cijevima, naprtnjačama i ostalom opremom, vatrogasnom pumpom i spremnikom vode zavisno o modelu vozila od 2500 do 4000 litara. Mala vozila za gašenje šumskih požara su zapravo manja terenska vozila s oko 500 litara vode i visokotlačnim modulima - visokotlačna pumpa i vitla s cijevima, a obično se koriste za gašenje trave i niskog raslinja.

Na teren po potrebi izlaze i navalna vozila, s posadom koju čini vozač i 5 vatrogasaca. Ova vozila su prvenstveno namijenjena za gašenje požara objekata, a imaju i opremu za spašavanje iz prometnih nesreća.

Vatrogasne autocisterne služe za gašenje požara te prijevoz velike količine vode i nadopunu vozila. Ako postoji potreba, požari se gase i bacačima vode s ovih vozila.

"Za gašenje ovakvih požara potrebna je velika količina vode. Zato su u JVP Grada Splita i u DVD-u Makarska stacionirana 2 šlepera s cisternama kapaciteta 32.000 litara vode", rekao nam je zapovjednik VZŽ Splitsko-dalmatinske Ivan Kovačević.

Nezaobilazna su kombi vozila za prijevoz vatrogasaca, ali i zapovjedna terenska vozila, koja služe i za prijevoz logistike, opreme i dodatnih vatrogasnih snaga.

U vozilima se nalaze vatrogasne tlačne cijevi, smotane u kolutove, dužine od 15 metara (15 ili 20 metara u slučaju D cijevi). Na požarima se obično koriste C cijevi (promjer 52 mm) i češće D cijevi (promjer 25 mm). C cijevi daju dulji domet mlaza i veću količinu vode, čime se i brže troši zaliha vode u spremniku vozila. Prednost D cijevi je manja masa, ali imaju i manji domet mlaza.

Cijevi se međusobno spajaju spojnicama i prijelaznicama (veći na manji promjer). Također vozila su opremljena drugim armaturama - mlaznice, razdjelnice, sabirnice i ostalom opremom (hidrantski nastavci, ključevi za cijevi...).

Kako šumski požari često izbijaju na teškim terenima, a vozila ne mogu uvijek doći do samog ruba požara, vodu je u cijevima potrebno transportirati na velike udaljenosti.

No, tlak u cijevima pada svakih 100 metara dužine i svako 10 metara visinske razlike, stoga su šumska vozila opremljena i tzv. leđnim pumpama (pumpa manjih dimenzija koja je postavljena na posebni nosač za prenošenje na leđima vatrogasca), koje se postavljaju na određena mjesta u cijevnoj pruzi, kako bi voda stigla na velike udaljenosti.

Nezaobilazna oprema za svakog vatrogasca je naprtnjača – posebna vrsta vatrogasnog aparata koji se sastoji od spremnika za vodu do 25 litara i ručno pokretane jednostavne klipne pumpe, idealno sredstvo za gašenje požara trave i niskog raslinja.

Od ručnog alata vatrogasci korite sjekire, kosire i mačete za uklanjanje raslinja te krampove i lopate kod sanacije rubova. Nezaobilazan alat su i motorne pile, koje se koriste za izradu prosjeka ili kod sanacije požarišta, kada je potrebno ukloniti grane ili stabla.

Vatrogasci su opremljeni čizmama, odijelima za šumske požare (dvodijelna ili kombinezoni), kacigama (koje na sebi mogu imati svjetiljke), potkapama i rukavicama. Najlakši, ali ne i potpuno siguran način zaštite dišnih organa su marame namočene u vodu, koje donekle olakšavaju disanje u zadimljenoj atmosferi.

Uz svu navedenu opremu, vatrogasci u vozilima nose ruksake ili torbe s rezervnom odjećom, donjim rubljem, higijenskim potrepštinama, vodom i hranom (obično konzerve).

Kako izgleda gašenje požara?

Cilj vatrogasaca je što prije zaustaviti širenje požara, pogotovo prema naseljima. Ako se vatra širi prema objektima, vatrogasci nastoje spasiti objekte i ljude u njima. U Hrvatskoj vatrogasci požare raslinja primarno gase vodom s vozila ili nekog drugog izvora. Dolaskom na mjesto intervencije, vatrogasci spajaju cijevi na pumpu koja se nalazi na vozilu i počinju s gašenjem.

Kako su količine vode na vozilu ograničene, odmah se traže hidranti na koje se spaja vatrogasno vozilo za nadopunu vodom, ili se traže dodatne autocisterne. Na jedno vozilo se može spojiti nekoliko cijevnih pruga, a po potrebi se u jednu prugu mogu spojiti deseci C ili D cijevi.

U gašenju se mogu koristiti prirodne i umjetne prepreke poput suhozida ili ceste. Na cestama se može organizirati obrana određenog područja, gdje se vozila postave na određenoj udaljenosti jedna od drugog i postave se cijevne pruge kako bi vatrogasci zaustavili širenje na pogodnom mjestu.

Također, po potrebi motornim pilama ili ručnim alatom vatrogasci uklanjaju raslinje kako bi uklonili gorivu tvar i olakšali gašenje. Manji požari trave se mogu gasiti i metlanicama - kombinacija duge drvene drške i uskih traka lima postavljenih u lepezu, kojima se udara po požaru kako bi se vatra zagušila. Isti efekt se postiže i otkinutom lisnatom granom.

Ako vatrogasci ne mogu vozilima doći do požara, tada prelazi udaljenost pješke i gase požar opremljeni naprtnjačama. Vatrogasci nadopunjuju vodu u naprtnjače iz cijevne pruge, ili iz “kruški” - spremnika vode koje na udaljena područja doprema helikopter, ali po potrebi iz bazena i bunara.

Odmor i spavanje

Sve ove aktivnosti iscrpljuju vatrogasce pa im je potreban odmor, bilo smanjivanje tempa tijekom izravnog gašenja požara, ili duža stanka kad se smiri situacija. Odmor se koristi kako bi se tijelo ohladilo te za uzimanje u prvom redu vode, a po potrebi i hrane. Vatrogasci u vozilima nose pitku vodu te konzerviranu hranu.

Ako se radi i požarima dužeg trajanja, mora se osigurati hrana i piće za vatrogasce, a raspodjelu organiziraju vatrogasci uz pomoć lokalne zajednica ili Crvenog križa. Obično se radi o sendvičima, konzervama, vodi i drugim osvježavajućim pićima.

No, posebna nagrada za ljude na terenu je topli obrok, koji daje potrebnu energiju., a takvi obroci se pripremaju ako se radi o dugotrajnim dežurstvima na požarima. Logistika se doprema snagama na terenu obično kombi vozilima vatrogasaca. Vatrogascima je posebno drago kada im građani u znak zahvale donesu osvježenje ili ujutro skuhaju kavu.

Nakon iscrpljujućeg gašenja, svakom vatrogascu je potreban san. Ako ostaju na čuvanju požarišta, vatrogasci spavaju u vozilima ili uz vozila na vrećama za spavanje. Kod dužih akcija gašenja požara s velikim brojem sudionika gašenja, lokalna zajednica organizira smještaj za vatrogasce, najčešće u školskim sportskim dvoranama.

Opasnosti za vatrogasce

Visoke temperature, težak teren, vatra, opasnosti od strujnog udara, eksplozije odbačenih posuda pod tlakom, odbačena minsko eksplozivna sredstva - sve su to opasnosti koje vrebaju na požarima otvorenog prostora. Najčešće ozljede su nagnječenja, uganuća, opekline, ozljede očiju (zbog iritacije dimom i prašinom ili mehaničke ozljede).

Uvijek je prisutna i opasnost od dehidracije i toplinskog udara. Nemojmo zaboraviti zmije, insekte, ali i preplašene životinje koje mogu ozlijediti vatrogasce.

Oštećenje opreme i vozila

Naravno, dolazi i do oštećenja opreme, najčešće vatrogasnih cijevi. Za vrijeme aktivnog gašenja, vatrogasci mogu povući cijev preko žara. Također, ako je u pitanju jaki vjetar koji mijenja naglo smjer vatre, moguće je da i cijela cijevna pruga izgori. Žar koji pada nošen vjetrom može oštetiti zaštitnu opremu na vatrogascu, čak i ručne radio stanice.

Vozači vatrogasnih vozila moraju s teškim vozilima velikih gabarita ulaziti na uske putove, često u uvjetima smanjene vidljivosti zbog dima ili po noći, pa može doći i do prevrtanja vozila. Oštećenja retrovizora, blatobrana, branika na vozilima spadaju pod redovne događaje. U ekstremnim situacijama, vatra može zahvatiti i vatrogasno vozilo.

Nije gotovo dok nije gotovo

Proces od lokalizacije do potpunog gašenja požara može trajati danima. Lokalizacija podrazumijeva zaustavljanje širenja požara. Nakon zaustavljanja širenja požara, snage se postupno smanjuju, a na terenu ostaju lokalni vatrogasci. Zadatak je natapanje rubova, ali i ulazak duboko unutar požarišta kako bi se ugasila sva žarišta. Čak i nakon nekoliko dana neugašeni žar može aktivirati požarište.

I nakon proglašenja požara ugašenim, za vatrogasce posao nije gotov. Opremu treba pokupiti, oprati, zamijeniti uništene cijevi i pripremiti vozila za nove intervencije.

Ovo je samo mali prikaz onoga što naši vatrogasci rade na šumskim požarima. Osnovne radnje na požarima su iste, ali ipak intervencije se razlikuju jedna od druge zbog niza elemenata.

No kako to izgleda iz prve ruke, najbolje je da saznate sami. Uključite se u rad svog dobrovoljnog vatrogasnog društva, osposobite se za vatrogasca i pomognite u borbi protiv požara i svih drugih nesreća.

Foto i izvor: HVZ

Ostavite komentar