Radili smo jednom nekakve liste. Ništa strašno, ovako, više od znatiželje.
Tko ti je na hrvatskoj sceni drag i manje drag, a da je od važnosti za političko ekonomsko funkcioniranje zemlje.
Tko nam nije baš drag- to je teklo, svi su se nadvikivali, čekaj, zaboravio si ovog, e moraš stavit' onu, slušaj da ti izdiktiram, ma trakavica živa. Morali smo uzet' još jedan papir da nastavimo niz.
Onda smo krenuli s onima dragima i simpatičnima. Sve neki muk, svi uprli vijuge, malo malo netko nešto kaže. Nimalo lak posao.
Svi su nam se kroz godine nekako zamjerili, uplelise u nekakve bespotrebne afere, izjavili neku besmislicu, ma očaj.
I tako smo došli do toga nam je draga njih nekolicina s kojom bi rado sjeli na kavicu. Eto, među njima je tako bio i Željko Rohatinski.
Čovjek za kojeg nismo mi rekli da je ljudina, nego su mu to potvrdili i s više strana.
Dobio je čovjek nagradu udruženja guvernera europskih nacionalnih banaka za najboljeg guvernera.
Poslije su mu dodjelili i priznanje za najboljeg guvernera Europe pa za najboljeg centralnog bankara globalnih razmjera.
Čovjek u svojim brojnim istupima uvijek rekao nešto pametno, a ponešto od toga valjalo bi i zapamtiti.
U okolnostima u kakvima se nalazimo, možda je lijepo imati na umu kako, rekao je Rohatinski, autoritet funkcije ne znači mnogo jer ako ste u krivu to će se kad tad pokazati, a onda vas nikakva funkcija ne spašava blamaže.
Ne znam jeli se to sam bio dosjetio ili je samo gledao primjerke žive vrste oko sebe.
Ostavite komentar