NAJBOLJA DOMAĆICA Jelena Kocijančić iz porečkog Park Resorta jedna je od ključeva uspjeha

Jelena Kocijančić, skromna i marljiva, osvojila je nagradu “Čovjek-ključ uspjeha” za najbolju djelatnicu hotelskog domaćinstva.

Na Danima hrvatskog turizma primila je ovu vrijednu nagradu, a mi smo odlučili provjeriti kako izgleda njen radni dan te tko je zapravo Jelena.

Želimo joj svu sreću u daljnjem radu i velike čestitke!

Što sve obuhvaća posao domaćice u Park Resortu Plave Lagune? Koliko dugo već radite ovaj posao?

Svoj posao u hotelskom domaćinstvu sam započela kao sobarica. Nakon više godina rada na tom radnom mjestu napredovala sam najprije na radno mjesto nadzornice, a potom i na radon mjesto glavne domaćice.

U Resortu Park sam glavna domaćica već 6 godina. Posao domaćice u Resortu Park je poprilično dinamičan. Radni dan započinje već u 6 ujutro kada započinje čišćenje javnih površina unutar resorta, a za to vrijeme ja pripremam mape u kojima je točno naznačeno što je točan posao pojedine sobarice za taj dan.

Kada se i ostatak tima okupi slijedi jutarnji sastanak na kojem se cijelom timu daju točne upute i podijele se radni zadaci svima kako bi se posao što brže i bolje odradio.

Dok sobarice čiste po svojim rajonima, moj je zadatak pozabaviti se narudžbama, dostavljačima, upitima kolega s recepcije kao i komunikacija s gostima koji nerijetko imaju pitanja kada nas sretnu u resortu.

Moja je briga čistoća i urednost soba, apartmana, suiteova i vila, ali i čistoća restorana, recepcije, wellnessa, javnih površina i bazena. Zbog tempa u resortu kojeg diktiraju gosti te njihovi zahtjevi i potrebe nama je svaki dan na poslu drugačiji što je i čar ovog posla, veseli nas što posao nije monoton.

Osim obaveza u organizaciji i raspodijeli radnih zadataka, pisanje rasporeda za tekući tjedan, narudžbe rublja, potrošnog materijala i drugih potrepština, moj posao zahtjeva i svakodnevnu komunikaciju sa svojim timom.

Naime, svi smo mi ljudi te svi mi imamo nekad bolji dan, nekad lošiji dan. Svi mi ponekad imamo nekakvih problema koji na nas utječu više ili manje te se to zna odraziti na posao i raspoloženje pojedinca.

Moj je zadatak sa svima pričati te ako primijetim da je nekoga nešto muči tu sam za razgovor, lijepo je biti podrška jadni drugima, a s obzirom na to da mi na poslu zajedno provodimo barem trećinu dana smatram da je bitno da si budemo podrška u bilo kakvoj situaciji.

Cilj mi je da su moji zaposlenici sretni i zadovoljni na poslu i da se osjećaju ugodno jer u tom slučaju posao se obavlja bolje, a i djelatnici su zadovoljniji.

Od kuda dolazite i kada ste shvatili da želite raditi u turizmu i zašto?

Rodom sam iz malog gradića Slunja koji se nalazi negdje na pola puta između Karlovca i Plitvičkih jezera. Još dok sam doma u Slunju živjela razmišljala sam o tome da bih voljela probati raditi u turizmu negdje na moru.

Svidjela mi se je ideja da radim s ljudima, posebice me je turizmu i ugostiteljstvu privukla činjenica da ću raditi s gostima iz različitih krajeva te tako upoznati njihove kulturološke različitosti i navike koje donose sa sobom, a još bih za to bila i plaćena.

Vodeći se tom željom došla sam u Poreč odraditi sezonu u restoranu, te sam tako i ostala u Poreču što zbog posla što zbog supruga kojeg sam u Poreču i upoznala te s njime živim u Kašteliru.

Koliko su u Vašem poslu važni dobri kolege i koliko si međusobno pomažete?

Dobri kolege su vrlo važna karika u svakom poslu, pa tako i u našem posebice zato što je domaćinstvo odjel koji mora blisko komunicirati sa svim odjelima kako bi se gostu pružala što bolja i kvalitetnija usluga.

Vrlo je važno surađivati s kolegama i pomoći si što u konačnici gost i primijeti jer su njegovi zahtjevi brzo i kvalitetno ispunjeni. U Resortu Park si svi pomažemo koliko je god moguće, stvarno smo dobra i uigrana ekipa.

Što za Vas znači ova nagrada Hrvatskog turizma i kako ste se osjećali na samoj dodjeli u Rovinju?

Ova nagrada za mene je bila vrlo lijepo i ugodno iznenađenje. Drago mi je da je prepoznat moj trud koji ulažem u svoj posao koji ujedno i volim. Nagrada mi je ujedno i motivacija za dalje, a i svom timu mogu pokazati kako ih samo trud i dobra volja mogu dovesti do onoga što žele.

Kako sam se osjećala na dodjeli? E pa izmjenjivali su se trema, sreća, uzbuđenje, opet malo treme, pa sreća, trema i tako redom.

Veliki je to događaj, bilo je puno uzvanika, sam taj doživljaj biti tamo okružen s toliko dobrih ljudi koji također uživaju radeći svoj posao za koji su i nagrađeni je nešto posebno. Jednostavno to će biti doživljaj koji neću nikad zaboraviti. Sretna sam i zahvalna.

Da niste domaćica u hotelu, što biste radili? Stignete li imati kakve hobije?

Teško je reći, stvarno nisam razmišljala o tome. Za mene je za sada domaćinstvo prvi i jedini izbor te se nadam da će tako i ostati.

Hobija nemam, ne stignem se baviti ničime jer sezone su sve duže i zahtjevnije, a u zimskom periodu uvijek ima previše posla doma posebice nama na selu te se u zimskim mjesecima uz povremeni rad na poslu još doma sređuje sve što se tijekom ljeta nije stiglo pa tako i odlazak u svoj rodni Slunj da se vidim sa svom svojom rodbinom.

Ostavite komentar