Tri mjeseca čekali smo kišu, a onda je stigao potop: Što se događa s vremenom u Istri?

Nakon dugog razdoblja bez ozbiljnije kiše, Rovinjštinu je pogodio ekstrem – lokalno je palo gotovo 190 litara kiše po četvornom metru. Od suše do poplava u svega nekoliko sati: što nam brojke govore o vremenskim ekstremima u Istri?

Igor Franković
Igor Franković

30 Kolovoz 2026 I 16:15

Tri mjeseca čekali smo kišu, a onda je stigao potop: Što se događa s vremenom u Istri?
Foto: IstraIN

Tri mjeseca čekali smo ozbiljniju kišu, a onda je na dijelu Rovinjštine u samo nekoliko sati palo gotovo 190 litara po četvornom metru. Nevrijeme koje je ovog tjedna pogodilo Rovinjsko Selo, Putine i okolna naselja ostavilo je iza sebe poplavljene objekte, bujice, srušena stabla i desetke intervencija vatrogasaca.

Brojke najbolje pokazuju koliko je događaj bio neuobičajen.

Prema podacima Istrameta, na području Rovinjskog Sela lokalno je izmjereno čak 189 milimetara kiše, odnosno 189 litara vode na svaki četvorni metar.

U Umagu su zabilježena 92 milimetra, Svetvinčentu 79, a u Puli oko 50 milimetara, dok je na velikom dijelu ostatka poluotoka palo tek između 10 i 15 milimetara.

Upravo tako velike razlike na relativno malom prostoru jedna su od glavnih karakteristika nevremena koje je pogodilo Istru.

Nije cijeli poluotok dobio ekstremnu količinu oborine. Snažni pljuskovi zadržavali su se iznad vrlo ograničenog područja, a posljedice su na Rovinjštini bile dramatične.

U nekoliko sati više nego u dva prosječna kolovoza

Za razumijevanje razmjera dovoljno je usporediti 189 litara s prosječnim kolovozom.

Na području Rovinjštine tijekom cijelog kolovoza u prosjeku se očekuje oko 70 do 80 milimetara oborine. To znači da je lokalno u jednom nevremenu palo približno dva i pol puta više kiše nego što je uobičajeno za cijeli mjesec.

Još je upečatljivija usporedba s godišnjom količinom. Prosječna godišnja količina oborine na rovinjskom području kreće se oko 850 do 900 milimetara, pa 189 milimetara predstavlja više od petine prosječne godišnje količine – u samo nekoliko sati.

Zemlja je prije nevremena bila suha i kiša je bila više nego potrebna. No postoji velika razlika između dugotrajne, umjerene kiše i gotovo 200 litara koje se sruče na malo područje u nekoliko sati.

Suho tlo, kanalizacija, odvodni kanali i vodotoci takav intenzitet jednostavno ne mogu dovoljno brzo prihvatiti.

Od manjka vode do ekstremnog viška

DHMZ je još početkom kolovoza upozoravao na nastavak hidrološke suše u Hrvatskoj te naglasio da lokalni i kratkotrajni pljuskovi mogu tek privremeno ublažiti stanje. Za ozbiljniji oporavak vodnih zaliha potrebna je oborina koja zahvaća veće područje i traje dovoljno dugo da obnovi površinske i podzemne zalihe.

Drugim riječima, gotovo 190 litara kiše na jednom mjestu ne znači automatski i kraj problema sa sušom.

To možda zvuči paradoksalno: moguće je istodobno imati dugotrajni problem nedostatka vode i katastrofalnu količinu vode na vrlo malom području.

Upravo zbog toga sve više pažnje privlači ne samo pitanje koliko će kiše pasti tijekom godine, nego i na koji će način ta kiša padati.

Ekstremni pljuskovi nisu nepoznanica za Jadran

Nedavno istraživanje stručnjaka DHMZ-a i zagrebačkog PMF-a o kratkotrajnim ekstremnim oborinama u Hrvatskoj pokazalo je da se najintenzivnije i najučestalije kratkotrajne ekstremne oborine pojavljuju upravo na sjevernom i južnom Jadranu te u gorskim područjima.

Na Jadranu su posebno izraženi noćni i ranojutarnji maksimumi, a važnu ulogu imaju konvektivni i grmljavinski procesi.

Zbog toga događaj na Rovinjštini nije nešto što je meteorološki nemoguće ili potpuno nepoznato ovom području. Ono što privlači pažnju jest intenzitet – gotovo 190 litara na četvornom metru na vrlo ograničenom prostoru.

Jedan takav pljusak sam po sebi nije dokaz klimatskih promjena. Vrijeme i klima nisu isto: vrijeme opisuje pojedinačni događaj, dok se klima promatra kroz desetljeća podataka.

Ali dugoročniji trendovi daju širi kontekst u kojem takve događaje treba promatrati.

I temperatura ide prema ekstremima

Istra posljednjih desetljeća bilježi i vrlo visoke temperature.

Dobar primjer daje službena meteorološka postaja u Pazinu. Prema podacima DHMZ-a za razdoblje od 1961. do 2024., apsolutni maksimum u kolovozu iznosi čak 39,5 stupnjeva, izmjerenih 3. kolovoza 2017. godine. Srpanjski rekord iznosi 38,6 stupnjeva.

DHMZ je još u svibnju za ljeto 2026. prognozirao još jedno iznadprosječno toplo ljeto, uz veliku vjerojatnost da će sva tri ljetna mjeseca biti toplija od klimatološkog prosjeka razdoblja 1991. – 2020.

Ovogodišnji srpanj ponovno je bio topliji od prosjeka u Hrvatskoj, dok su oborinske prilike bile izrazito neujednačene. Na području Rijeke izmjereno je samo 8,7 milimetara oborine, odnosno svega 13,2 posto uobičajene srpanjske količine.

Problem možda nije samo količina kiše, nego njezin raspored

Upravo je tu najvažnija paralela s onime što smo ovog tjedna vidjeli na Rovinjštini.

Mjesecima možemo govoriti o suši, isušenom tlu i potrebi za kišom, a onda u nekoliko sati dobiti količinu vode koju priroda i infrastruktura ne mogu prihvatiti.

Za poljoprivredu bi mnogo korisnije bilo da je tih 189 litara raspoređeno kroz više kišnih epizoda. Kada gotovo četvrtina prosječne godišnje oborine stigne odjednom, rezultat nisu samo obnovljene zalihe vode, nego bujice, poplavljeni podrumi i prometnice te pune ruke posla za hitne službe.

Zato možda najveća pouka nevremena u Rovinjskom Selu i Putinima nije sama brojka od gotovo 190 litara.

Pitanje koje će u budućnosti biti sve važnije glasi: hoćemo li imati manje razdoblja normalne kiše, a više dugih suhih razdoblja koja prekidaju kratke i izrazito snažne oborinske epizode?

Na jedan događaj ne možemo gledati kao na dokaz da je odgovor potvrdan.

No nakon ljeta obilježenog vrućinama i manjkom kiše, a zatim nevremena u kojem je na jednom dijelu Rovinjštine u nekoliko sati palo više nego što ondje prosječno padne tijekom dva cijela kolovoza, pitanje je itekako opravdano.